Zoran Pusić za Danas o suđenju Krunoslavu Fehiru u Beogradu: Po svemu što znam, nije ubio Čedomira Vučkovića

Ratni zločini ne zastarijevaju i ne treba da zastarijevaju, Čedomir Vučković je bez ikakvih razloga okrutno ubijen, ali, po svemu što znam, to nije učinio Krunoslav Fehir.

Suđenja Branimiru Glavašu i nekim pripadnicima takozvane Branimirove osječke bojne (BOB) za ubojstva u slučajevima „garaža“ i „selotejp“ pratio sam od početka. To je bilo najteže suđenje za ratne zločine u Hrvatskoj, dobar dio radikalne desnice, i u Saboru i u Vladi i u medijima, otvoreno je podržavao Glavaša, a osuđujuća presuda svemu tome unatoč, davala je nadu u oporavak hrvatskog pravosuđa od političke podobnosti i podložnosti izvršnoj vlasti.

Krunoslav Fehir obratio se 2005. godine Dragi Hedlu, tada novinaru Feral Tribune-a; Hedla je, kao urednika Glasa Slavonije, 1991. godine iz uredništva oružjem izbacio Glavaš sa svojim ljudima, nezadovoljan pisanjem Glasa Slavonije. Hedl je saslušao Fehirovu priču. Kako se upravo spremao na put u Južnu Ameriku nazvao me je i zamolio da primim i razgovaram s Fehirom.

O ubojstvima u garaži u dvorištu Glavaševog sjedišta u Osijeku, o prisiljavanju žrtve da pije kiselinu iz akumulatora, o nestanku nasumce pohapšenih građana Osijeka srpske nacionalnosti, pa i o ubijanju na obali Drave, nalaženju žrtava sa selotejpom preko usta, znalo se, svi su šutke naslućivali ubojice, ali dokaza nije bilo.

Prvi nagovještaj tih zločina bio je, paradoksalno, jedan afirmativni članak novinara Roberta Pauletića u notornom Slobodnom tjedniku, par dana poslije ubojstva Čedomira Vučkovića. Pod naslovom „Spriječen atentat na Glavaša“ Pauletić konfabulira priču o atentatoru Đorđu Petroviću koji je preskočio dva metra visoku ogradu u namjeri da ubije Glavaša ali je onda stradao u obračunu s Glavaševim ljudima.

Članak je popraćen fotografijom krupne osobe koja leži na dvorištu; pored nje je kasnije položen automat thompson. No ubrzo je ustanovljeno da je na fotografiji Čedomir Vučković, a Pauletićeva potpuno izmišljena priča otkrila je jednu činjenicu, da mu je njegov izvor zabunom rekao ime druge osobe koja je također bila zatvorena u garaži ali joj se „gubi svaki trag“. Sedamnaest godina kasnije, na suđenju je ustanovljeno da se radilo o Đorđu Petkoviću, koji se i danas vodi kao nestala osoba iz rata devedesetih.

Krunoslava Fehira, kao 16 godišnjeg dječaka, doveo je u Glavaševu jedinicu njegov otac Josip. Te večeri, od 31.8 na 1.9. 1991. postavili su ga na stražu u dvorište gdje je bila i garaža u kojoj su mučili Vučkovića i Petkovića. Vučković je u mukama razbio vrata garaže, istrčao prema Fehiru koji se, po vlastitim riječima, prepao i pucao i Vučković je pao. Fehir je mislio da ga je on ubio.

Međutim, nalaz obdukcije koja je provedena slijedeći dan govori o tri rane od metka, dvije na ruci i jedna na području trbuha, a kao uzrok smrti eksplicite navodi: Intoxicatio cum H2SO4. Otrovanje sumpornom kiselinom.

Fehira sam odveo tadašnjem Državnom odvjetniku Mladenu Bajiću. Čuvši Fehirovo svjedočenje Bajić je bio potpuno svjestan o kakvom se „vrućem krumpiru“ radi, s čim će se otvaranje istrage protiv Glavaša, pa i on osobno, suočiti. Glavaš je tada još bio jedan od moćnijih i nimalo bezopasnih političara i generala u Hrvatskoj.

Po povratku iz Amerike Hedl je u Feralu objavio detalje Fehirovog svjedočenja iz prve ruke, s imenima i datumima i to je vodilo prema istrazi, optužnici, suđenju i kakvoj-takvoj osudi. Fehir je u svemu ispao tragična ličnost. Rat mu je uništio mladost, njegovo svjedočenje nije mu donijelo priznanje koje zaslužuje jer je pokazao patriotizam prema Hrvatskoj koja ima hrabrosti suočit se i obračunati sa zločinima, već samo nevolje.

Danas sjedi u zatvoru u Srbiji, pod optužbom za zločin čiji pravi počinioci nikad ne bi bili osuđeni bez njegovog svjedočenja. Mnogi političari u Hrvatskoj, kojima Fehir samo kvari ponovo popularizirani mit o jednodimenzionalnosti Domovinskog rata, ne pokazuju ni zainteresiranost ni brigu da pomognu hrvatskom građaninu, umirovljenom policajcu, branitelju, u koje se inače zaklinju; kao da bi najradije da Fehir nestane u nekom srpskom zatvoru.

A to da se sudu u Beogradu Glavaš nudi kao svjedok protiv Fehira dodaje sudskoj farsi elemente grčke tragedije.

Autor je predsednik Antifašističke lige Republike Hrvatske i istaknuti aktivista za ljudska prava iz Zagreba.

Stavovi autora ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.