Foto: EPA/AARON SCHWARTZ / POOLKrajem juna i početkom jula 1776. godine, Drugi kontinentalni kongres sastavljao je, raspravljao i usvojio Deklaraciju o nezavisnosti.
Taj dokument je najavio stvaranje nove američke republike i postavio njene temeljne principe: posvećenost slobodnoj trgovini, slobodnoj imigraciji i internacionalizmu.
Dok Sjedinjene Američke Države 4. jula slave svoj 249. rođendan, postaje bolno očigledna odlučnost administracije predsednika Donalda Trampa da napusti te osnivačke principe.
Time rizikuju da se odreknu ključnih elemenata američkog prosperiteta i geopolitičkog uticaja – upravo u trenutku kada svet nikada nije delovao nestabilnije.
Komitet petorice – Džon Adams, Tomas Džeferson, Bendžamin Frenklin, Robert Livingston i Rodžer Šerman – koji su sastavili Deklaraciju o nezavisnosti, osudili su kralja Džordža Trećeg jer je „prekinuo našu trgovinu sa svim delovima sveta“.
Od njegovog dolaska na presto 1760. godine, britanska imperijalna vlast uvela je tarife i netarifne prepreke američkoj trgovini s francuskim i španskim kolonijama u Karibima i Južnoj Americi, lišavajući Amerikance vitalnog tržišta za njihove proizvode i pristupa jakoj valuti.
To je navelo Džefersona da još 1774. moli Britaniju da nas ne „isključuje iz mogućnosti da trgujemo na drugim tržištima“.
Sledeće godine, Frenklin je pozvao monarhiju da nam „da ista trgovinska prava kakva je dobila Škotska pri uniji (1707), i omogući nam slobodnu trgovinu sa celim svetom“.
Deklaracija o nezavisnosti odražava ta osećanja: slobodna trgovina bila je središnji princip osnivačkog dokumenta Amerike iako praćen podrškom države za razvoj novih industrija.
Autori Deklaracije, takođe, su osudili Džordža Trećeg zbog njegovih pogrešnih ograničenja imigracije. Osnivači Amerike smatrali su da dobro uređene države treba da podstiču kretanje ljudi.
Osudili su Džordža Trećeg jer je pokušavao da „spreči naseljavanje ovih država“ i jer je preokrenuo vekovnu imperijalnu politiku odbijanjem da donese zakone „koji bi podstakli migracije ovamo“.
Nasuprot tome, američke patriote su pozdravljale imigrante, koji su donosili nove veštine, unapređivali proizvodnju i odmah se pokazivali kao dobri potrošači.
„Novi doseljenici u Americi“, tvrdio je Frenklin, krčili su zemlju, osnivali sela i gradove, stvarajući „sve veću potražnju za našom robom, što je dovodilo do veće zaposlenosti naših proizvođača“.
Osnivači Amerike proglasili su nezavisnost od Britanije ne zato što su želeli da okrenu leđima Evropi, već zato što su, kako stoji u uvodnoj rečenici Deklaracije, želeli da se pozicioniraju „među silama na Zemlji“.
Na taj način, evropske imperijalne sile poput Holandske Republike, Francuske i Španije mogle su da ih podrže u globalnoj borbi protiv tiranije Džordža Trećeg.
Osnivači Amerike težili su internacionalizmu, a ne izolaciju – cilj koji su mnogi njihovi naslednici delili.
Dana 4. jula 1821. godine, predsednik Džon Kvinsi Adams – sin jednog od autora Deklaracije – razmišljao je o značaju ovog osnivačkog dokumenta, tvrdeći da mu je cilj bio „uspostavljanje prijateljskih i trgovinskih veza sa stranim nacijama“.
Adams je zaključio da „nikada, ni za trenutak, veliki principi posvećeni Deklaracijom ovog dana nisu bili odbačeni niti zaboravljeni“.
Predsednik Abraham Linkoln je dodatno učvrstio stav da Deklaracija o nezavisnosti, više nego bilo koji drugi osnivački dokument, sadrži principe na kojima se zasniva američka vlast.
U svom prvom inauguracionom govoru 4. marta 1861. godine, Linkoln je izjavio da je američka vlada „mnogo starija od Ustava“.
Nekoliko nedelja ranije, u sali u kojoj je Deklaracija potpisana, naglasio je da nikada nije imao političko osećanje koje nije proizašlo iz ideja sadržanih u Deklaraciji nezavisnosti.
Kasnije, 4. jula 1864. godine, Linkoln je potpisao zakon za podsticanje imigracije, čime je podržao slobodno kretanje ljudi.
Niko ko je zaista posvećen izvornom značenju američkog ustavnog dokumenta ne može se odreći principa slobodne trgovine, slobodne imigracije i internacionalizma – kako su ih oblikovali Frenklin i Džeferson, prihvatili Adams i Linkoln, i kako se, pretpostavlja se, svake godine slavi 4. jula.
Međutim, poslednji događaji sugerišu da današnji politički lideri upravo to i čine.
Trampova administracija uvela je talas tarifa i trgovinskih barijera, zastrašivala i deportovala imigrante i sve više negovala izolacionizam – što više podseća na politiku Džordža Trećeg nego na principe koje su branili američki osnivači.
Tokom proteklih 249 godina, može se reći da su SAD bile najsnažnije upravo kada su najstrasnije sprovodile svoju osnivačku misiju: da obezbede slobodan protok ljudi i robe, i da grade međunarodne saveze protiv tiranskih i autokratskih režima.
Kako se zemlja približava proslavi 250 godina nezavisnosti, raste strah da se istovremeno približava i svom istorijskom dnu.
Autor je profesor istorije na Univerzitetu u Čikagu i autor knjige Srce Deklaracije: Stav osnivača u prilog aktivističkoj vladi (The Heart of the Declaration: The Founders’ Case for Activist Government, Yale University Press, 2016).
Copyright: Project Syndicate, 2025.
www.project-syndicate.org
Danas ima ekskluzivno pravo objavljivanja u Srbiji
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


