Nisu se sastali od 2019: Šta može da se očekuje od sutrašnjeg susreta Sija i Trampa? 1EPA-EFE/ ROMAN PILIPEY

Uoči sutrašnjeg dugo očekivanog prvog sastanka Donalda Trampa i Sija Đinpinga od povratka američkog predsednika na dužnost, zvaničnici obe strane razrađuju konture kako bi mogao da izgleda trgovinski sporazum između Vašingtona i Pekinga, sporazum koji bi mogao da okonča višemesečni globalni ekonomski haos izazvan trgovinskim ratom između SAD i Kine.

Dva lidera se nisu sastala od 2019. godine. Od tada, rat u Ukrajini i sve veća zabrinutost Vašingtona zbog tehnološkog napretka Kine, kao i dugogodišnja pitanja o neuravnoteženim trgovinskim odnosima između SAD i Kine, zategnuli su veze između dve supersile.

Sutrašnji sastanak na marginama samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje u Seulu predstavlja priliku za resetovanje odnosa, piše Gardijan.

Tramp je danas zauzeo optimističan ton kada je razgovarao sa novinarima u avionu Air Force One, rekavši: „Mislim da ćemo imati odličan sastanak sa predsednikom Kine Sijem i da će mnogi problemi biti rešeni.“

Američki predsednik je takođe napomenuo da se osetljiva tema Tajvana možda neće razmatrati. „Ne znam da li ćemo uopšte razgovarati o Tajvanu. Nisam siguran. Možda će želeti da pita o tome. Nema toliko toga o čemu bi se moglo pitati. Tajvan je Tajvan“, rekao je Tramp.

Za kineskog lidera Sija Đinpinga, očekivani važan sastanak sa Trampom ove nedelje je trenutak da se pokaže nešto čemu Peking dugo teži, da je Kina ravnopravna sa Sjedinjenim Državama na globalnoj sceni.

Trgovinski rat američkog predsednika protiv Kine doveo je u pitanje Sijeve napore za postizanje rasta i inovacije, ali je takođe dao Pekingu nenamerni dar svetla pod reflektorima pod kojima može da pokaže svoju ekonomsku snagu, ukazuje CNN u svojoj analizi.

Dok se veći deo ostatka sveta borio da laska Trampu i pregovara o smanjenju globalnih carina koje je uveo ovog proleća, Kina se borila sopstvenim merama – sve dok obe strane nisu bile primorane da sednu za pregovarački sto za primirje.

Poslednjih nedelja, nakon što su američka pravila pogodila kineski pristup američkoj tehnologiji i ciljala njenu brodarsku industriju, Peking je uzvratio najavom sveobuhvatnog proširenja kontrole izvoza kritičnih retkih zemnih minerala – potez koji je potresao Vašington i naveo Trampa da zapreti uvođenjem dodatnih carina od sto odsto na kinesku robu.

Čini se da su obe strane popustile od te najnovije eskalacije nakon trgovinskih razgovora između glavnih pregovarača ovog vikenda u Maleziji.

Si i Tramp bi sutra trebalo da se na marginama međunarodnog samita dogovore o okviru za upravljanje svojim ekonomskim vezama.

Još nije poznato šta će ko da popusti da bi se došlo do te tačke – i ovo je samo jedan kamen temeljac u složenoj i nestabilnoj trci između supersila, navodi se u analizi.

Ali, dodaje se, to će biti i trenutak kada Si ulazi u prostoriju nakon što je učvrstio novu realnost u odnosima SAD i Kine – Kina će pregovarati, ali neće dozvoliti da bude zastrašena.

Sve to ne znači da ulog nije visok za Sija.

Umesto da SAD i Kina zajedno rade na globalnim pretnjama kao „G2“ najmoćnijih svetskih ekonomija, Peking vidi SAD kao državu koja ima za cilj da spreči njegov uspon carinama, kontrolom izvoza visoke tehnologije i političkim trenjima.

Trenutne američke carine na kinesku robu – koje u proseku iznose preko 50 odsto – vrše pritisak na već usporenu ekonomiju zemlje, a te carine bi se mogle više nego udvostručiti ako dva lidera ne pronađu zajednički jezik.

Ali dok američki zvaničnici hvale Trampovu sposobnost da „stvori prednost“ kako bi izvršio pritisak na Kinu, i Kina vidi uspeh u svojoj strategiji.

U tom kontekstu je razumno shvatanje da je Kina spremna za ovo takmičenje: stvorila je prirodnu prednost kroz svoju stratešku dominaciju nad globalnim lancem snabdevanja retkim zemljama; diverzifikovala je trgovinu kako bi postala manje zavisna od američkog tržišta i trudila se da ubrza inovacije koje bi joj omogućile da se odvikne od američke robe poput visokokvalitetnih poluprovodnika.

Peking je bio „potpuno spreman“ za to kako bi Tramp mogao da se ponaša prema Kini kada je započeo svoj drugi mandat, rekao je Vang Jiveija, direktor Instituta za međunarodne poslove na Univerzitetu Renmin u Pekingu.

„Ali sa američke strane, svaka carina ili bilo kakva mera koju je preduzela kineska strana pomogla je samom predsedniku Trampu da shvati da su kapaciteti Kine drugačiji nego pre osam godina… i on razume da je ono što se promenilo to što SAD više nisu dominantna sila“, rekao je Vang.

Peking takođe nastavlja svoj napor da se izoluje od budućih šokova, uključujući i svoj predstojeći petogodišnji plan, koji ima za cilj da produbi pokretanje tehnološke i industrijske samodovoljnosti odozgo nadole.

„Kina je veoma mirna u suočavanju sa svim ovim sukobima i teškoćama koje su stvorile Sjedinjene Države“, rekao je Vang Ven, dekan Instituta za finansijske studije Čongjang na Univerzitetu Renmin u Pekingu, na skupu novinara prošle nedelje u Pekingu.

„Sjedinjene Države su, međutim, i dalje glavni partner u kineskom okruženju, SAD gube svoj značaj“, dodao je Vang.

Obe strane su dale pozitivne signale nakon trgovinskih razgovora tokom vikenda, a američki ministar finansija Skot Besent je sugerisao da će Peking odložiti svoje kontrole nad retkim zemljama dok će SAD povući svoju pretnju carinama od sto odsto i produžiti ranije carinsko primirje.

Ali Kina nije dala takve izjave, i dalje postoji rizik da se dva moćnika ne mogu složiti ili da neki loš komentar poremeti osetljivi detant. I, kao što je često slučaj sa Trampovom diplomatijom, navodi dalje CNN, mnogo toga bi moglo da se svede na “hemiju” između dva lidera.

Takva dinamika je bila vidljiva u utorak u Japanu, gde se Tramp složio sa novom konzervativnom premijerkom zemlje Sanae Takaiši i obećao da će SAD biti tu ako Japanu budu potrebne usluge.

Na sastanku sa Trampom, glavni prioriteti Sija biće smanjenje carina i ukidanje kontrole izvoza od strane SAD, kažu analitičari. Da bi se to dogodilo, možda će biti spreman da ublaži ili odloži najnovije kineske kontrole izvoza retkih zemnih elemenata.

„Oba lidera smatraju da su oni i njihove zemlje u veoma jakoj poziciji“, rekla je Boni Glejzer, direktorka Indo-pacifičkog programa u američkom Nemačkom Maršalovom fondu, piše Gardijan.

Ipak, dodala je da obojica žele da izbegnu povratak veoma visokim carinama kojima su pretili jedan drugome ranije ove godine.

U ponedeljak je kineski ministar spoljnih poslova Vang Ji razgovarao telefonom sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom. Vang je priznao „neuspehe“ u trgovinskim odnosima između SAD i Kine i pozvao obe strane da održe „duh jednakosti, poštovanja i uzajamne koristi“ u ovonedeljnim razgovorima.

Tramp i Si će verovatno razgovarati i o kontroli fentanila i finalizovati sporazum o TikToku koji je dogovoren u Madridu.

Ali, pored specifičnosti bilo kakvih sporazuma, najveći napredak na ovogodišnjem samitu biće isticanje potencijala za konstruktivne razgovore između dva najmoćnija čoveka na svetu, ukazuje Gardijan.

„Tramp je prkosio jastrebovima u Vašingtonu da bi postigao relativno pomiriteljski ton sa Sijem. A Si je „uveren u svoju sposobnost da upravlja Trampom u ovom konkretnom trenutku“, rekla je Glejzer.

Obe strane imaju interes da smire trgovinski rat.

Feng Čučeng, partner u Hutong Riserču, nezavisnoj konsultantskoj firmi sa sedištem u Pekingu i Šangaju, rekao je da u SAD postoji sve veće otkriće da ‘međusobno zavisna koegzistencija može biti korisna’.

„U smislu, američka paradigma o Kini se postepeno menja“, naveo je Čučeng.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari