Foto: EPAČinilo se, barem površno, da je to bio jedan od boljih susreta licem u lice između predsednika Donalda Trampa i Volodimira Zelenskog, njihov šesti u godini u kojoj je ovaj odnos doveden do tačke pucanja i zahteva redovne i mukotrpne popravke.
Raspoloženje, kada su izašli iz trpezarije u Mar-a-Lagu, bilo je pomiriteljsko. Zelenski je nosio odelo – isto strogo crno kompromisno odelo koje je nosio u Beloj kući u oktobru. Tramp je nazvao sastanak „sjajnim“ i pitao da li su Zelenski i njegov general, koji „izgleda kao glavni glumac“, uživali u hrani. Nezgodno, da, ali daleko od otvorenog poniženja ukrajinskog lidera koje se odigralo u Ovalnom kabinetu u februaru.
Ipak, ispod vela učtivosti, postojala je retorika američkog predsednika koja sugeriše da je njegov podrazumevani stav u pregovorima i dalje da vrši pritisak na Kijev dok istovremeno smiruje Moskvu, piše u analizi CNN.
Kada je reč o najtežem pitanju – pitanju teritorije – Tramp je u jednom trenutku nagovestio da bi ona ionako mogla biti „zauzeta“ u narednim mesecima, pitajući: „Da li je bolje da sada postignete dogovor?“
Bila je to rečenica jezivo slična onoj pomoćnika Kremlja Jurija Ušakova, koji je sumirao razgovor između predsednika Vladimira Putina i Trampa ranije u nedelju: „S obzirom na situaciju na frontu, imalo bi smisla da ukrajinski režim bez odlaganja usvoji ovu odluku u vezi sa Donbasom.“
Taj odjek nije promakao Kremlju. Putinov portparol Dmitrij Peskov je u razgovoru sa novinarima primetio da ih je Tramp „očigledno podsetio (ukrajinsku stranu) da Ukrajina gubi teritoriju i da će nastaviti da je gubi“. Dok ruske snage nastavljaju da napreduju u istočnom regionu Donbasa, Putin je zahtevao da Ukrajina ustupi teritoriju koju Rusija još nije zauzela.
Kremlj je već bio uveren u svoju moć da utiče na američkog predsednika. Uoči samita na Aljasci između Trampa i Putina u avgustu, evropski lideri su se trudili da Trampa ubede u ideju da je prekid vatre potreban pre mirovnih pregovora, nešto što je Moskva uvek odbacivala. Na kraju je Putin pobedio u tom argumentu, i, više od četiri meseca kasnije, čini se da Tramp i dalje podržava njegov stav.
„On (Putin) smatra da, znate, oni se bore da zaustave, a onda ako moraju ponovo da počnu, što je mogućnost, on ne želi da bude u toj poziciji. Razumem tu poziciju“, rekao je Tramp u nedelju.
Očigledno uklanjanje primirja sa pregovaračkog stola sada je stvorilo novi ćorsokak. Dok Ukrajina zvuči sve otvorenijom za razgovor o teritorijalnim ustupcima, Zelenski je jasno stavio do znanja da bi odustajanje od ukrajinske zemlje ili promena statusa te zemlje verovatno zahtevala referendum, nešto što on kaže da se ne može dogoditi bez primirja koje traje najmanje 60 dana.
Odsustvo prekida vatre onda znači da nema referenduma, a odsustvo referenduma bi moglo da znači da nema teritorijalnih ustupaka od strane Ukrajine i na kraju nema dogovora. Dakle, vraćamo se na diplomatski ringišpil, kupujući sve više i više vremena za napad Rusije.
„Rusija želi da nastavi da vrši pritisak na nas. I kako izgleda taj nastavak? Rat, rakete, artiljerija“, rekao je Zelenski u komentarima novinarima u ponedeljak ujutru. Dok je govorio, većina ukrajinskih regiona je započela novu nedelju sa redovnim nestašicama struje, a više od 9.000 domaćinstava u Kijevskoj oblasti probudilo se bez ikakve struje.
Nije iznenađujuće, dakle, da se ukrajinski predsednik nelagodno premeštao sa jedne noge na drugu dok je slušao Trampa kako opisuje Putina kao „veoma dobrog“ po pitanju nuklearne elektrane Zaporožje, koju je Rusija silom zauzela u martu 2022. godine i od tada je okupirala.
„Predsednik Putin zapravo sarađuje sa Ukrajinom na njenom otvaranju. To je veliki korak kada ne bombarduje tu elektranu“, rekao je američki predsednik.
Zaporožka elektrana trenutno se popravlja na obližnjim dalekovodima kako bi se sprečila nuklearna nesreća, prema podacima Međunarodne agencije za atomsku energiju. Objekat je 12 puta isključen iz spoljašnjeg napajanja od ruske okupacije, a ranije ovog meseca, nuklearna nadzorna agencija UN upozorila je da su stalni napadi Moskve na ukrajinsku energetsku infrastrukturu takođe pretnja njenoj bezbednosti.
„Stalna nestabilnost u ukrajinskoj električnoj mreži nastavlja da potkopava nuklearnu bezbednost“, rekao je generalni direktor Rafael Grosi.
Po jednom kritičnom pitanju za Ukrajinu napravljen je mali korak napred – bezbednosne garancije. Do sada je Kijev imao samo usmene garancije da će SAD učestvovati u posleratnim bezbednosnim garancijama, nakon što je Tramp promenio svoj stav u avgustu.
Sada su ove garancije u pisanoj formi iako sa rokom isteka od 15 godina – koji Zelenski želi da se produži – i još uvek im je potrebno odobrenje Kongresa. Garancije ne bi značile američke trupe na terenu, ali bi bar postojala podrška za Evropu ako bi odlučila da pošalje svoje.
„Pomoći ćemo Evropi sto posto, kao što bi oni pomogli nama“, rekao je Tramp.
Ipak, dok se Rusija i Ukrajina ne sastanu radi direktnih razgovora, za koje se Zelenski nada da bi mogli da se dogode u januaru nakon još jednog kruga razgovora sa saveznicima, sve je ovo hipotetičko. Ta perspektiva je izgledala još udaljenija u ponedeljak nakon što je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov optužio Kijev za napad na jednu od Putinovih rezidencija, obećavajući da će Moskva kao rezultat toga „preispitati“ svoju pregovaračku poziciju. Zelenski je odbacio tu tvrdnju kao „još jednu laž“ Rusije.
Peskov, portparol Kremlja, ponovio je u ponedeljak da Rusija želi „povlačenje oružanih snaga režima iz Donbasa van svojih administrativnih granica“. To, naravno, uključuje teritoriju koju Rusija nije uspela da okupira za skoro četiri godine rata. A zauzvrat, Moskva nastavlja da dobija pohvale i diplomatske ponude od Bele kuće, a Tramp je razgovarao sa Putinom i pre i posle sastanka sa Zelenskim.
Diplomatska vrteška se ponovo zahuktava sada kada ulazimo u 2026. godinu, sa sastancima na nivou savetnika, nakon čega sledi okupljanje „Koalicije voljnih“ u Parizu početkom januara, a zatim i potencijalni samit sa Trampom u Vašingtonu, rekao je Zelenski u ponedeljak.
U međuvremenu, Trampova administracija je predložila da se diskusije nastave u nekoliko radnih grupa, ideju koju je podržala i Moskva.
Ipak, u ovom sada uglavnom predvidljivom ciklusu, ne možete isključiti iznenadnu promenu. U oktobru je frustrirani Tramp uveo sankcije ruskim naftnim gigantima, potez koji je doveo do pada cena ruske nafte na najniži nivo od invazije u februaru 2022. godine.
„Možda Tramp još nije izgubio nadvlačenje konopca za Ukrajinu. Lideri se sastaju, razgovori su u toku“, napisala je Orisija Lucevič, šefica Ukrajinskog foruma u londonskoj ekspertskoj grupi Čatam Haus, u objavi na mreži X. Bivši ruski diplomata Boris Bondarev zauzeo je manje optimističan ton. „Ako želite da bilo šta odložite na neodređeno vreme – stvorite nekoliko radnih grupa“, napisao je.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


