Trampova inauguracija možda je najmanje sjajan događaj na svetu, kolumnistkinja Gardijana pojašnjava i zbog čega 1Foto: EPA-EFE/GRAEME SLOAN

U čudno uznemirujućoj eri predsedništva Džordža Buša, postojalo je nešto što su ljudi voleli da pompezno zovu „kulturna opozicija“.

To su bile ličnosti u popularnoj kulturi koje su se suprotstavljale Bušu, a 20 godina kasnije može se zamisliti da se njihovi duhovni naslednici razgibavaju za ekvivalentne dužnosti, piše Ema Broks za Gardijan.

Prva formalna prilika pada sledeće nedelje kada je inauguracija Donalda Trampa i, kao što lideri u svetu tehnologije i biznisa nisu uspeli spektakularno da se okupe protiv njega, tako preovladava osećaj da je i među određenim umetnicima i uticajnim ljudima došlo do blagog smekšavanja kičme.

Ovo je opšte zapažanje koje se takođe nalazi na liku Keri Andervud, kantri zvezde koja bi u ponedeljak trebalo da peva nacionalnu himnu u Trampovu čast.

Andervud, 41-godišnjakinja koja je postala poznata kroz četvrtu sezonu Američkog idola, može izgledati kao vitka figura na koju bi trebalo da okače zapažanja o jenjavanju kulturnog protivljenja Trampu.

Ipak, postoji osećaj da 2016. godine nijedna pevačica i tekstopisac ne bi ponudili svoje usluge Trampovoj administraciji.

Tada, kada je Trampov izbor pogodio mnoge u SAD i širom sveta najbolje što je inauguracioni komitet mogao da smisli bio je još jedan šou talenat i nosilac nesrećne mantije „bivša dečija zvezda“, Džeki Evančo.

Nasuprot tome, Undervud je multiplatinasta umetnica koja je osvojio osam Gremija. Ona nije Lejdi Gaga, koja se pojavila na inauguraciji Džoa Bajdena. Niti je Bijonse (Barak Obama), Areta Frenklin (takođe Obama) ili čak Dženifer Lopez (Bajden).

Ali ona je veliko ime sa ogromnim sledbenicima, a njena spremnost da se pojavi na inauguraciji Trampa prati opšti obrazac pomirenja koji se javno opravdava kao nacionalno jedinstvo – „zašto se ne možemo svi slagati?“.

Na kraju krajeva, život je putovanje, a gledajući inauguracionu set-listu, možemo videti koji su umetnici uz Trampa sledeće nedelje.

Viktor Vilis, na primer, jedini originalni član koji je još uvek u disko grupi Village People, imao je mentalitet rasta od slanja pisama sa zahtevom da se prestanak korišćenje njegovog hita iz 1978. „Macho Man“ Trampu 2020. godine, zahtevajući da prestane da ga koristi na svojim skupovima, do toga da se ponudio za vikend inauguracije i uveravao sve da nije „mrzitelj Trampa“.

Da budemo fer prema američkoj kulturnoj eliti, ostatak izvođača za Trampove inauguracione festivitete prilično je niskog kvaliteta, a tu su, kao što to neizbežno biva kao buba koja se pojavljuje nakon nuklearne eksplozije, Kid Rok, kao i Bili Rej Sajrus i pevač Kristofer Makio (koji takođe nije poznat). Tu su i sada reformisani Village People, i dalje pod vođstvom Vilisa, koji je nedavno uzbuđeno izjavio da YMCA nikada nije trebala da bude gej himna, a njegova žena je zapretila tužbom svakome ko bi tvrdio suprotno.

Sve što inauguracija treba u ovom trenutku jeste Merilin Menson koji se zbunjuje na sceni kao got iz Camden Market iz 1990-ih.

Iza ovih kulturnih nesigurnosti, naravno, stoji veliki povratak američkog novca prema Trampu. Meta, Apple, Amazon i Google su zajedno donirali milione za inauguracioni fond, kao i BP, Boeing, Delta, Uber i, sa lepim dodirom ironije, trgovinska platforma za male ljude, Robinhud.

.

Ovo je oportunizam kakav barem pevači i umetnici imaju pristojnosti da sakriju na drugim mestima sveta, umesto da ga guraju pod američke noseve.

U svakom slučaju, kao i obično, sledeće nedelje zadatak da bude moralno strožija od svih ostalih pada na Mišel Obamu, koja će, uprkos protokolu, izostati sa inauguracije (nije prisustvovala ni sahrani Džimija Kartera, a kao razlog smatra smatra se da izbegava Trampa).

Ona je izuzetak. Godine 2009, predsednik Obama je ograničio pojedinačne doprinose svom inauguracionom fondu na 50.000 dolara, ali naravno, Tramp to nije uradio, i tako velika i neukusna žurba za doniranjem verovatno će rezultirati viškom, za koji se kaže da će biti usmeren na predsedničku biblioteku Donalda Trampa Juniora.

A ako se cerite na oksimoron reči „Trampova biblioteka“, onda jednostavno ne verujete u nacionalnu jedinstvenost i upravo ste razlog zašto je čovek izabran na prvom mestu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari