Nema zdrave konkurencije, u korist dece i roditelja

O ovom problemu, međutim, želi da se oglasi i druga uključena strana, vlasnici privatnih ustanova.

Problem je početkom godine nastao kada su gradske institucije odlučile da ne izdaju ni jednu odbijenicu deci koja nisu primljena u neki od gradskih vrtića, a na osnovu koje bi mogla da se upišu u privatni, s tim da deo troškova boravka nadoknađuje Grad. Za novonastali problem gradski sekretar Slavko Gak optužio je dobar deo privatnih vrtića, za koje je rekao da su zloupotrebili situaciju i dostavljali netačne podatke o dolaznosti dece i pripremljenim obrocima, na osnovu čega su naplaćivali novac od grada. Ovakvo ponašanje pojedinih privatnika poslužilo je kao opravdanje da se pooštre kriterijumi po kojima će Grad od sada izdavati odbijenice, a vlasnicima privatnih ustanova je zaprećeno oduzimanjem subvencija ali i krivičnim prijavama ukoliko se utvrdi da na taj način „štimuju“ podatke.

Zbog dela privatnika koji su nesumnjivo nezakonito vodili posao, negativa stav koji se raširio u javnosti prelio se i na one vrtiće koji posluju po propisima. Vlasnica jednog od privatnih beogradskih vrtića sa dugom tradicijom, koja se našoj redakciji obratila pisanim putem, uputila je pitanje gradskom sekretaru za obrazovanje zašto ta institucija u javnosti stvara odbojnost prema privatnim vrtićima kojih u Beogradu ima gotovo 300 i obuhvataju skoro četvrtinu ukupne populacije vrtićke dece od jedne do šest godina.

Negodujući zbog toga što stav privatnika o ovoj temi do sada nije mogao da se čuje, ona nadležnima postavlja niz pitanja, za koje smatra da su bitna i javnosti, a pogotovo roditeljima male dece.

„Zašto Sekretarijat uvek naglašava da Grad sufinansira boravak dece u privatnim vrtićima, sa oko 22.000 dinara, kao da to isto ne radi i u državnim? Zašto se nikad ne kaže da bi Grad, da je finansirao izgradnju vrtića za 17.000 dece koliko ih trenutno boravi u privatnim, morao da izdvoji iz budžeta više od 30 miliona eura, jer je norma po detetu 1,5 metar kvadratni, a cena sa opremanjem po kvadratu iznosi oko 1.200 evra?“, pita Z. P, vlasnica privatnog vrtića, koja nije želela da joj u tekstu navodimo puno ime i prezime.

Ona dalje postavlja pitanje zašto je uopšte potrebna odbijenica odnosno dokaz da dete nema mesto u državnom vrtiću, pa da tek onda roditelji mogu uz subvencije da konkurišu za mesto u privatnom vrtiću, kao i zašto roditelj za svoj novac i novac koji dobija iz grada ne može da izabere gde će da upiše svoje dete.

„Zašto je u nekom trenutku prekinuto subvencionisanje dece (do objavljivanja pisma na portalu Bebac.com, koje su preneli i pojedini mediji) za privatne vrtiće sa obrazloženjem da Grad nema više novca? Kako je moguće da Sekretarijat za obrazovanje i dečju zaštitu nema uvid u potencijalne korisnike predškolskih ustanova u Beogradu i prema tome planira sredstva za tu namenu? I ko je taj koji pravi selekciju dece koja imaju ili nemaju prava na subvenciju, i po kom kriterijumu se odlučuje kom detetu će boravak biti subvencionisan, a kom ne?“, pita Z. P.

Kao problem ona vidi i to što se povećavaju već prekobrojne grupe u državnim vrtićima, dok ima dovoljno mesta u privatnim. Jer, kako objašnjava, Grad to potpuno isto košta, a za decu je sigurno bolje da su grupe manje, odnosno da vaspitač nije samo „čuvar dece“ već da može da sprovodi i program.

„Zašto ne napraviti zdravu konkurenciju između državnih i privatnih vrtića u korist dece i roditelja? Kada je gradska vlast donela odluku da se subvencionišu i deca koja idu u privatne vrtiće, smatralo se da je to želja za privatno-javnim partnerstvom te ušteda za javnu kasu. Ali kao da se neko kasnije predomislio, odnosno uplašio od tolikog broja novotvorenih vrtića“, navodi na kraju pisanog obraćanja jedna od vlasnika privatne predškolske ustanove.