Pristup žena sa motornim invaliditetom sistemu zdravstvene zaštite obeležen je brojnim problemima, kako fizičke tako i psihološke prirode, koji svi skupa mogu biti razlog za odluku žene da radije ne ode na preventivni pregled.
O tome, kao i o potrebi za edukacijom lekara i uvođenjem novih studijskih programa u osnovne studije medicine, za Danas govori Aleksandra Novakov, ginekološkinja i profesorka na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu.
Po njenom mišljenju, problemi u zdravstvenoj zaštiti žena sa invaliditetom leže mnogo dublje nego što je sama činjenica da postoje fizičke prepreke – kako otići, kojim prevoznim sredstvom, kako prići ambulanti, šta ako je na spratu, itd. – koje ih čekaju od momenta kada odluče da idu do lekara. Ove prepreke, kako kaže, mogu se jednostavno ukloniti pravilnim planiranjem i određivanjem sredstava.
– Dublji problem je psihološki – sama činjenica da se ne može sam otići i da je za to potrebna čitava organizacija odlaska, kao i zakazivanje pregleda, objašnjavanja invaliditeta, pa i čekanja pregleda, odlažu odlaske lekaru, posebno kada se radi o preventivnim pregledima, te je moguće da se odlazi samo ako postoji preka potreba – kaže profesorka Novakov.
Na pitanje da li su i među ginekolozima prisutne predrasude prema ženama sa invaliditetom, naša sagovornica kaže da svaka pacijentkinja dobija tretman shodno stanju ili oboljenju zbog koga se javlja, i da to ne sme biti sporno, te da ne misli da postoje predrasude prema ženama sa invaliditetom kod ginekologa. Međutim, Novakov ukazuje na problem koji ponekad može da izazove jednak tretman za sve pacijente i pacijentkinje.
– Ono što može biti problem je dužina termina koja je određena za svakog pacijenta, nekada moguće prekratka za žene sa motornim invaliditetom, jer je njima potrebno više vremena da se pripreme za pregled. To bi se moglo jednostavno rešiti planiranjem dužeg termina pri zakazivanju, čime bi svima bilo bolje – objašnjava prof. Novakov.
Govoreći o neophodnim znanjima lekara kad je reč o potrebama žena sa motornim invaliditetom, naša sagovornica ističe da je svaki motorni invaliditet drugačiji – drugačije etiologije i drugačije kliničke slike i opsega mogućnosti pacijenta, te je nemoguće sva stanja pokriti tokom redovnog obrazovanja na fakultetu i kasnije na specijalizaciji. Međutim, ukazuje na potrebu za daljom edukacijom lekara.
– Neophodno je nadograđivati osnovna znanja i pristupe tokom kontinuirane edukacije u kojoj učestvuju fizijatri, fizioterapeuti, psiholozi, psihoterapeuti… kao i žene sa invaliditetom koje bi, iznošenjem svojih iskustava i potreba, doprinele unapređenju sistema – navodi Novakov.
Prikupljanje priča o ličnim iskustvima kako bi se stekla dublja znanja o potrebama osoba iz određenih grupa važan je metodološki postupak u istraživačkoj praksi studija roda. O uvođenju Rodnih studija u medicinske predmete profesorka Novakov kaže da bi to bio „dodatni korak napred u poboljšanju razumevanja i komunikacije, dizanje nivoa svesti o posebnosti grupa pacijenata i odnosa prema njima“. Međutim, smatra da bi u osnovne studije medicine pre svega trebalo uvesti „komunikologiju u najširem smislu, uključujući i osnove psihologije“, odnosno sve ono što bi uticalo na poboljšanje razumevanja između lekara i pacijenata. Na pitanje koliko je feminizam važan za ginekologiju, naša sagovornica objašnjava da je on neodvojiv deo pristupa ženi, pa tako i ginekologije.
– Feminizam u najširem svom smislu neotuđiv je deo pristupa ženi – od samopoštovanja, preko poštovanja, do planiranja procedura i pristupa u svim segmentima pružanja zdravstvenih usluga, uključujući i ginekologiju, koji bi u svojoj osnovi imali etos feminizma.
Tekst je nastao u okviru projekta koji je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
