27. septembar // petak //
Švajcarac sam, radim za nemačku organizaciju, i skoro deceniju živim u Srbiji. Oženjen sam Beograđankom Marijom, i ovo je sada moj dom. Neke dane, ipak, počinjem kao pravi gastarbajter. Posle jutarnjeg tuširanja uključujem Prvi program Radio televizije Švajcarske SRF1. Taman su mi izmakle jutarnje vesti, sledi vremenska prognoza i izveštaj o stanju na putevima.
Voditelj infomiše slušaoce da pri ulasku u Cirih, sa juga, istoka i zapada moraju računati na 30 do 40 minuta zastoja … Setih se svojih jutarnjih putovanja i čekanja dok sam radio u toj ekonomskoj prestonici Švajcarske. Uzimajući kišobran pod mišku i napuštajući stan osećao sam se privilegovanim da ovde u Beogradu mogu peške da idem do posla, i tako izbegnem saobraćajni špic. Namenski prolazim kroz Mutapovu ulicu da bih kod Čede pojeo parče verovatno najboljeg bureka u gradu.
Na poslu me čeka lepa vest. Naučni rad kolege Branka, našeg stručnjaka za ruralni razvoj, prihvaćen je i on će ga predstavljati na naučnoj konferenciji „50 godina od osnivanja Agro-ekonomskog instituta“. Naziv njegovog rada je „Teritorijalni kapital u ruralnom razvoju: Uticaj lokalnih samouprava“.
Pozvan sam i da za TV „Al Jazeera“ pričam o subvencijama u privredi, iskustvima drugih evropskih zemalja….
U povratku kući, prolazeći kroz Njegoševu ulicu, divan miris… Neko u komšiluku peče paprike. Setih se da je danas Krstovdan, i da mi je nedavno neki seljak rekao da je tada svo voće i povrće zrelo. Odlučio sam da sutra, na putu za Zlatibor, u Preljini kod Čačka kupimo paprike za pečenje.
28. septembar // subota //
7.09. ujutro. Stiže prva poruka. Nekada sam na tako rane poruke umeo da pomislim „da se nije nešto loše desilo“. Sad već znam da je to sigurno koleginica Aleksandra. Pregledala je sve novine za danas…
Marija i ja smo ranom zorom krenuli ka Zlatiboru jer nam je ćerkica sa bakom Gocom preko nedelje ostala tamo. Izbegavajući ruski rulet na Ibarskoj magistrali, opredelili smo se za put preko Mladenovca i Topole. Stajemo u Preljini i kupujemo dva džaka crvenih šilja paprika. Stižemo na Zlatibor, taman na vreme za komplet lepinju. Posle tog kaloričnog udara i kratkog odmora, sledi akcija pranje paprika. Ćerkica nam sa velikim entuzijazmom pomaže. To je potrajalo dok se ložila vatra i ispekla prva polovina prvog džaka. Nakon toga, društvo oko roštilja se polako razišlo. Ostajući, kao organizator, sam pored roštilja i džaka ćumura, počinjem da se pitam šta mi je ovo trebalo? Kao olakšavajuća okolnost u ovoj situaciji pokazala se činjenica da sam, od strane komšija, prepoznat kao „srpski zet“. Tako je, jedan po jedan, komšija navraćao da mi pravi drušvo i podeli po koju čašicu prepečenice. Pre mraka paprike su bile ispečene, i ostalo je taman toliko žara da se ispeče neki dimljeni vrat, kobasice i ćevapi. Oko toga se društvo koje se nakon pečenje prvih nekoliko paprika razišlo sa obnovljenom entuzijazmom iznova okupilo.
29. septembar // nedelja //
Baka Višnja je preuzela pravljenje ajvara u svoje ruke. Naložila „smederevac“ i ljušti paprike. Mi odlazimo u posetu rođacima na Golovu koji danas peku rakiju. Madžarka, kao i ostale vrste šljive, poput ranke i čačakne su ove godine dobro rodile. Neki tvrde čak dvostruko bolje nego lani. Ko bi rekao da čak i čačanka u Užičkom kraju može tako dobro da rodi?
Kod drugog kazana došli smo i do ekonomskog položaja domaćeg poljoprivrednika. Otkupna cena šljive ove godine pala je na 12 dinara po kilogramu. To je drastično manje nego što smo ove godine, u špicu sezone, plaćali kilogram lubenica. Još više zabrinjava činjenica da za litar benzina mora da se skupi 13 kilograma šljiva. Svako ko je jednom u životu skupljao par kilograma šljiva zna šta to znači.
30. septembar // ponedeljak //
Projekat na čijem sam čelu bavi se lokalnim ekonomskim razvojem, pre svega u istočnoj Srbiji. Zato dan u kancelariji počinjem sastankom sa kolegama Nikicom i Jelenom. Oni će, od sutra, obilaziti devet opština u istočnoj Srbiji kako bi dogovorili početak popisa nekretnina. Počinju sa Golubcem. Pet opština koje naprave najveći obuhvat u naplati poreza na imovinu podeliće fond od milion franaka koji smo, uz pomoć Švajcarske kancelarije za razvoj i saradnju, obezbedili za njih. Osim opština sarađujemo i sa proizvođačima lekovitog bilja iz Negotina, udruženjima vinara iz Knjaževca i Negotina…. ali i sa resornim republičkim ministarstvima.
1. oktobar // utorak //
Danas je dan za „papirologiju“. Zajedno sa koleginicama Snežanom i Danijelom završavamo poslednje pripreme za evaluaciju našeg projekta za ovu kalendarsku godinu. Kao projekat koji je ugovoren međunarodnim sporazumom između Srbije, Nemačke i Švajcarske svake godine podnosimo izveštaj o napretku i rezultatima. Isto važi i za finansije. Ali, time ću se baviti tek sredinom oktobra, kada se koleginica Tanja, zadužena za finansije, vrati sa odmora. Svi smo sa njom u mislima na Kubi.
S obzirom na to da mi je dan bio pun sastanaka, veče provodim u teretani. Ne mogu da ne primetim da u mojoj dorćolskoj teretani pripadnici homoseksualne zajednice i istetovirani fudbalski navijači najnormalnije jedni pored drugih vežbaju… Niko se ne oseća ugrožen … Valjda zato što su svi jaki.
2. oktobar // sreda //
Pasoš, kartice, pare, avio-karta … To su jutros prve misli. Sinoć nismo stigli da se spakujemo. Kolega Marko je bio ljubazan da nas odveze na aerodrom, pa pravac kući, u Švajcarsku.
Letimo JAT-om, možda jedan od poslednjih letova na „domaći način“ pre nego što JAT postane Air Serbia… Ima li nostalgije?
3. oktobar // četvrtak //
Danas je Dan ujedinjenja Nemačke. Zato je u našoj organizaciji neradan dan, koji provodim sa porodicom u Švajcarskoj. Sve aktivnosti su se svele na nekoliko reči: piće sa prijateljima, park sa ćerkicom, ručak sa porodicom. Dosta je za – „Danas“.
Autor je vođa projekta u Nemačkoj organizaciji za međunarodnu saradnju GIZPratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


