PParadoks promovisanja izbora kao konačne ideje postindustrijskog kapitalizma leži u tome što je ono otvorilo put raznim novim uslugama čiji je cilj da pruže načine izlaženja na kraj s preplavljujućom količinom izbora s kojom smo sada suočeni i da ograniče naše neprekidno rastuće želje.


Renata Salecl: TIRANIJA IZBORA (8)

Renata Salecl, čuvena profesorka vodećih britanskih univerziteta, u izvrsno napisanoj knjizi „Tiranija izbora“ pokazuje kako je izbor postao ključno obeležje modernog života: od supermarketa do identiteta, od porodice od politike, od kulture do interneta, od privatnosti do knjiga za samopomoć, od vlastitog životnog stila do opsesije životima slavnih. „Tiranija izbora“, koju je kod nas objavio Arhipelag, prevedena je na više od deset svetskih jezika

 

Izbor podrazumeva slobodu pojedinca da odredi pravac svog života, ali paradoksalno ovaj se često prebrzo odriče ove slobode i traga za autoritetom koji će mu pomoći da izađe na kraj sa svim tim mogućnostima, dokle god ima moć da odabere s kojim će se autoritetom posavetovati. Proliferacija raznih vrsta koučeva na koje se privremeno možemo osloniti predstavlja odgovor na tu potražnju. No premda je kouč neko kome se možemo obratiti i upitati kojim pravcem da krenemo, važno je da on/ona ne deluje niti se ponaša kao autoritet koji zahteva poslušnost, već pre kao dobronamerni pomagač kojeg je pojedinac odlučio da sasluša.

Termin „kouč“ je nekad označavao samo nekoga ko je zadužen za atletski ili sportski tim, ali je u poslednjoj deceniji počeo da podrazumeva osobu koja može usmeriti nečiji život na način na koji fudbalski kouč/selektor organizuje odbranu svog tima. U sportu, kouč (za razliku od običnog „trenera“) zadužen je da nadzire svaki aspekt rada jednog sportiste. On ili ona predstavlja mešavinu roditelja, prijatelja, terapeuta i navijača. Da bi odnos između kouča i igrača uspešno funkcionisao, igrač mora imati potpuno poverenje u sposobnost kouča da proceni njegove sposobnosti u svakom kontekstu. Kouč je tako gospodar kojeg sportista slobodno odlučuje da prati. U savremenom životu mi posmatramo kouča kao nekog ko će ojačati našu moć da uspemo ili ko će je povratiti u vremenima kad sumnjamo u sebe ili kad osećamo da smo poklekli.

Iz perspektive kouča, glavni cilj je motivisati. Kouč odgovara na prigušenu strepnju koja je deo savremenog života. Ali cela ideologija životnog koučinga insistira na tome da egzistencijalna kriza i strepnja predstavljaju samo običan manjak snage volje ili krizu poverenja. Kouč ne postavlja pitanje šta uzrokuje strepnju, na primer, u profesionalnom okruženju njenog ili njegovog učenika, već se usredsređuje na to kako učenik može izmeniti svoje ponašanje. Krajnji cilj koučinga je ponovno uključivanje učenika u tradicionalne uloge proizvodnje i potrošnje. Kao novi oblik društvene kontrole, koučing ohrabruje pojedinca da sve više samog sebe reguliše, da se neprestano prilagođava promenama u društvu oko sebe. Ko god je sposoban za totalnu samokontrolu, za potpuno podređivanje svojih želja, ispuniće svoj potencijal i ostvariti svoje ciljeve. Uz uputstva kouča učenik spoznaje da se životom može ovladati. Ali ironija je u tome što to ovladavanje dolazi tek onda kad se učenik potčini kouču i od kouča nauči kako da se potčini svom okruženju.

Dok nastojimo da unapredimo sebe i svoj život, treba takođe da stvorimo oko sebe sredinu koja ponajbolje odgovara našem idealnom postojanju. Pošto smo sve nemoćniji u pogledu sposobnosti da promenimo društvo u kojem živimo, trudimo se da, umesto toga, promenimo svoje neposredno okruženje – svoj dom. Ovaj poslednji se veoma dugo doživljavao kao produžetak nas samih: sada je postao i ključni deo našeg ličnog razvoja. Kuća je bezmalo živo biće, nešto što stiče izvesnu moć nad ljudskim subjektom. Naš dom se doživljava kao proteza koju nosimo, sa skrivenim mogućnostima da utiče na naše stvaralačko biće. Kuća je istovremeno ogledalo našeg bića i njegov inkubator. Često se može čuti primedba u stilu: „Vi ste vaš dom.“ „Vaše unutrašnje biće pronaći će ispunjenost ukoliko stvorite pravo okruženje za njega“ – može biti drugo stanovište u pogledu odnosa ljudi prema sopstvenom domu. Ova dva prilično suprotstavljena gledišta deluju podjednako primerena današnjoj ideologiji ličnog prostora.

Mantra „vaša kuća – vi sami“, pak, na nama ostavlja ogromno breme izbora između svih tih raznih nameštaja, stilova i dodatne opreme koji su danas dostupni. Feng šui praksa, kao i druge vrste koučinga, pruža mogućnost da se olakša „tiranija izbora“ u pitanjima domaćinstva i da se za to ovlasti neko drugi.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari