Da bi se vozom stiglo od Varšave do Talina, preko Minska i Sankt Peterburga, potrebno je nekih 40 sati vožnje i šest presedanja. Takođe još ne postoji vozna linija između dve susedne prestonice, Talina i Rige, koje su jedna od druge udaljene svega 300 kilometara. Aleksej Dubois, stručnjak za baltički region, nepostojanje direktne saobraćajne veze između severnog i južnog dela baltičkog regiona vezuje za pristup „podeli pa vladaj“ karakteristična za bivši Sovjetski Savez.

„Povezanost istoka i zapada svake sovjetske republike sa Moskvom postoji, dok su druge interregionalne veze namerno izbegavane“. Ovakva situacija trebalo bi da bude izmenjena nakon usvajanja strategije za baltički region na predstojećem oktobarskom zasedanju ministara EU, budući da su saobraćaj i energetika jedna od četiri glavne sfere na kojima se bazira strategija, pored pitanja životne sredine, ekonomije i bezbednosti.

Akcioni plan baltičke strategije sadrži projekat pod nazivom „Železnica Baltika“ koji predviđa železničko povezivanje Poljske, Litvanije, Letonije i Estonije, ali i Finske. Projekat podrazumeva i povezivanje sa susednim zemljama poput Rusije i Norveške.

Haldor Agrimson, generalni sekretar nordijskog Saveta ministara, i Ufe Eleman Jensen, predsedavajući baltičkim razvojnim forumom i bivši ministar inostranih poslova Danske, smatraju da je ovo „važna strategija za razvoj regiona unutar okvira evropske saradnje, a nordijski uticaj biće od ključnog značaja.

Komesar EU za regionalnu politiku Pavel Samecki podvlači da je strategija „novo biće“ u EU i izražava nadu da bi „novi moderni način koordinacije politika EU u regionu“ mogao biti transformisan ili modifikovan za druge evropske regione. Potpredsednica Evropskog parlamenta Britanka Diana Valis dodaje da je baltička strategija podstrek za razvoj sličnih politika za države oko reke Dunav, a moguće i za buduće članice EU, koje izlaze na obale Jadranskog mora. Švedska ministarka za evropske poslove Sesilija Malmstrom naglašava da Evropska komisija već radi na dunavskoj strategiji koja će biti završena tokom mađarskog predsedavanja EU 2011. „Mislim da baltička strategija može da posluži kao kalup kako pronaći strategije za dublju saradnju, ali to ne znači da je ona pogodna za sve regione. U dunavskom regionu postoje različite potrebe i izazovi. Baltička strategija može biti inspiracija, ali ne može biti u potpunosti kopirana za dunavski region“.

Približno petina stanovnika EU žive u blizini Baltičkog mora, a nordijske i baltičke države zajedno čine petu po veličini ekonomiju sveta te će samim tim razvoj u ovom delu kontinenta imati značajan udeo u budućnost Unije u celini. Agrimson i Jensen smatraju da to može biti učinjeno preko EU, ali je u interesu regiona Baltičkog mora da se stvari sagledavaju u širem međunarodnom kontekstu, što je predlog šefa norveške diplomatije Jonasa Gara Storea, nordijsko-baltičkog predstavnika u G-20.

Strategiju donetu letos uz podršku Švedske, kao predsedavajuće Unije, evropski ministri su pozdravili kao mogući novi okvir za koordinaciju politika EU i model za druge makroregionalne strategije u EU.

Osam od devet zemalja baltičkog mora su članice EU: Danska, Švedska, Finska, Estonija, Letonija, Litvanija, Poljska i Nemačka. Deveta je Rusija. Na pitanje povodom mogućeg sprovođenja projekata za Baltik bez ruskog angažovanja Malmstrom kaže da je ovo ipak strategija koja se tiče EU, a da bi Rusija kao sused mogla da bude uključena u buduće projekte. Ona ukazuje na životnu sredinu i pomorsku bezbednost kao ključne oblasti u kojima je moguća saradnja sa Rusijom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari