Stara Palanka, banatsko seoce na ušću Nere u Dunav, koje se nalazi preko puta istorijskog Rama, sa kime je putem skele saobraćajno povezano, jedinstveno je u Srbiji, ako ne i šire, po tome što na 22 stanovnika smeštenih u desetak kuća, ima čak pet kafana. U ovaj broj stanovnika i kuća ne računaju se brojne vikendice i vikendaši.


„Graničar“, “Sunce”, “Dunavski cvet”, “Staro sidro” i “Dunav” načičkani su duž jedine ulice, -Dunavske (kako bi se drugačije i zvala). Sve kafane rade, potvrđuju nam domaćini, i to dobro. Čak i preko zime. Samo jedna zatvori vrata van sezone, od novembra do aprila. „Rumunima se, na primer, baš isplati. Granični prelaz nije daleko, a ovde je sve neuporedivo jeftinije nego kod njih“, priča nam Slobodan Andrić, konobar “Graničara”, dok nas gazdarica najstarijeg restorana u Staroj Palanci Olgica Anđelković upoznaje sa njihovim specijalitetima koje nude gostima.

– Gosti nam dolaze sa raznih strana.Svraćaju i oni koji se spuštaju Dunavom, a stižu nam i stalna, velika društva, iz Bele Crkve, Vršca, Smedereva, Beograda, Požarevca…Ipak, najviše nam dolaze Rumuni. Od kada su postali „Evropa“ njima je sve kod nas jeftinije, a naša hrana im se izuzetno dopada. Zbog doga smo napravili jelovnike koji su, pored srpskog, napisani na rumunskom jeziku, zbog lakše manipulacije i komunikacije sa njima, priča nam gazdarica Olgica. Ona nam je rekla da poslednjih nekoliko godina zajedno sa svojim suprugom Goranom vodi restoran, jer svekar koji je pre 45 godina osnovao ovaj restoran, zbog svojih godina, ima ih preko 80, ne može više da radi.

– Narod ovde živi od ugostiteljstva i ribarenja. Prodaju ulov restoranima, a viškove na pijaci. Tako i zima prođe. Najstariji restoran u mestu je baš “Graničar”, koji je napravio moj svekar, gazda-Đela još 1966. godine, pošto je otkupio zemlju na kojoj se nekada nalazila karaula, kaže Olgica i dodaje da je restoran poznatiji gostima pod imenom „Kod Đele“, nego po matičnom imenu. „Za ovih više od 40 godina dolazili su i poznati. Bili su nam svi komunistički prvaci, osim Tita. A konkurencija? Cene su ujednačene i svaka kafana, jednostavno, ima svoje goste. Ma, sigurno bi neka prestala da radi, kada ne bi bilo posla za sve“.

Pored simpatične gazdarice koja zrači pozitivnošću i ljubaznošću još jedan detalj govori o pozitivnom objektu i ambijentu. Naime, u ulaznoj sali restorana, u jednom njenom gornjem uglu napravljeno je lastino gnezdo. U njemu je bilo pet ptića, koja je majka, na svakih nekoliko minuta, neizmenično hranila. O njima se pored osoblja i gostiju, najviše brine konobar Slobodan Andrić.

-Pre desetak godina jedan par je ovde svio svoje gnezo. Svake godine dolaze, da li oni, ili njihova deca, ne znam, ali tu snesu po nekoliko jaja i iz njih izlegu male laste. Ja se o malim tićima brinem da ne ispadnu, a ako se to desi, vratim ih u gnezdo. I tako iz godinu u godinu, sa oduševljenjem priča konobar o svojim malim prijateljima.

O kakvoj kafani se radi o njoj pričaju stalni gosti iz Banatske Palanke Sava i Vlada. „Đela je zakon. Ovde dolaze pet generacija-u glas pričaju o kafani, kako kažu, sa dušom, dok jedan drugom nazdravljaju“.

O ukusu i kvalitetu ribe koju nam je gazdarica spremila, lično smo se uverili, i možemo da kažemo da je izvrsna. Pošto smo naše stomake ribom dobro popunili, nije bilo mesta da probamo nadaleko čuvene gazdaričine palačinke žute kao dukat. Na kraju smo se srdačno oprostili od domaćina žureći da na vreme stignemo na skelu koja je toga dana zadnji put prevozila putnika na stranu ka Ramu, uz obećanje da ćemo ubrzo ponovo doći i sve ponovitiu. Naravno, ovog puta sa gazdaričinim palačinkama…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari