Jedan od mnogih naših bisera je da država gradi bez dozvole, a onda sama sebi podnese zahtev za legalizaciju. Na brzinu bi neko pomislio da je lako državi sama sebe da legalizuje, ali nije baš tako. Iznenađujuće je da većina zahteva državnih organa da legalizuju svoja „dela“ nije rešena. Nepotpuna dokumentacija, nerešeni imovinski odnosi, prenatrpanost službi…


Šalu na stranu. Da li se neko pita zašto državna preduzeća grade bez dozvole? Ono što nam podmeću kao izgovor je banalna otrcana priča da se nema vremena za izradu sve potrebne dokumentacije, ili još gore da je postupak veoma dug. Kakva ironija. Kad se asfaltira neki periferni sokak koji čeka na asfaltiranje 50 godina i neko kaže da nije imao vremena da izradi dokumentaciju, odmah je jasno da smrdi.

Da malo pojasnimo. „Oni“ što su to radili nisu ni naivni ni glupi. Tu se radi o dobro osmišljenoj višestrukoj drpaži naših para. Evo kako:

Mažnjavanje br. 1

Ako nema pravog glavnog projekta, nema ni pravog predmera radova koji je potpisao i overio odgovorni projektant. Neki kobajagi predmer uradi neko od zaposlenih sa znatno uvećanim količinama. Tako neoveren ničim predmer ide u javne nabavke. Koliko je sve „naduvano“ zna samo jedan ponuđač i dalje je to jasno šta se dešava.

Mažnjavanje br. 2

Sretni dobitnik javne nabavke (po pravilu je to uvek jedan isti, a u nekim situacijama ih ima nekoliko u šemi) u toku izvođenja radova prijavi silne naknadne radove i viškove radova, uz logično objašnjenje da nije bilo projekta i nije se moglo sve sagledati. Sve mu se to prizna bez problema. To naravno potpisuje i priznaje onaj ko je izradio kobajagi predmer, a koji je po pravilu referent bez stručnih kvalifikacija i vodi nadzor .

Mažnjavanje br. 3

Asfaltira se obavezno bar 1 sm. sloja manje, bar 15-20 cm. uže, bez potrebnog nasipanja i stabilizacije podloge, a često i sa kvalitetom asfalta ispod svih tehničkih normi. To otvara i dodatne kasnije unosne poslove na stalnom popravljanju rupa.

Mažnjavanje br. 4

Naknadni radovi i viškovi radova se ne mogu platiti (jer nisu predviđena sredstva u budžetu), pa izvođač (dogovorno) tuži sudu. Proces se namerno odugovlači da bi zatezne kamate bile što veće. Posle dužeg vremena izvođač dobije presudu sa kamatom, tako da mu je zarada na kamati veća od zarade na izvođenju radova, jer nema nikakvih troškova.

Suma sumarum iz budžeta se potroši višestruko više para od onoga koliko radovi objektivno koštaju. Nije to 10-15 %, pa đene-đene. Što rekao ministar „samo malo kraduckanje“. Može to biti i više stotina posto. Očigledno veoma unosan posao i zato se stalno i dešava u većini opština. Nije ni čudo što se najveći deo novca u svim budžetima planira za razna asfaltiranja nekih uličica. Po pravilu je to najbolje kada su zabiti sokaci po periferiji, daleko od očiju. Oni jadnici što su vek proveli gazeći blato su sretni. Ostali nemaju pojma šta se desilo i mirna Bačka. Ako neko pomisli da to neznaju oni koji treba da znaju, taj se silno vara, ili bolje rečeno oni silno varaju sve nas.

Dok ima ćurana biće i podvarka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari