Opanak u glavi ili na nozi

Za onog koji ima dobar želudac, kaže se: „Taj bi i opanak svario!“. Međutim, ima onih koje iritira taj isti opanak, ne mogu ni da ga vide a kamoli da ga „svare“. Takvima je opanak stalno u glavi.

Čovjek koji koristi opanak kao obuću ne mora da bude seljačina, ali onaj koji opanak ima u glavi taj je sigurno seljačina. „Seljačina“ nije seljak, čovjek sa sela, već onaj koji razmišlja tako, kao da opanak ima u glavi. Takvih „opančara“ u današnje vrijeme ima mnogo više od seljaka. Seljaci su, nažalost, u manjini, izumiru, ali „seljačina“ zato ne manjka. Umnožavaju se, šire se kao epidemija. A lijeka za to izgleda nema. Opanak je zahvatio mozak, najracionalniji ljudski organ. Srastao je, bez posledica se ne otklanja. Dok seljaci lagano prelaze iz opanaka u patike ili cipele, „seljačine“ muku muče… opanak im je zavladao umom, ne mogu da ga se oslobode.

Mnogo lakše prolaze oni koji opanak mogu da „svare“. Takvi „svare“ i ove sa opancima u glavi. Njima nije bitno da li je na nozi ili u glavi… ili u želucu. „Vare“ oni sve. Tako se rodi… dok ih želudac dobro služi.

Seljak je gospodin čovjek, sam svoj gazda. Sam se organizuje i gospodari svojim imanjem i svojom glavom. „Seljačinama“ gazduje opanak, a oni robuju zbog njega. Njihova mišljenja se podudaraju sa mišljenjima drugih seljačina. Podjednako razmišljaju, jer su podjednaki simptomi opanka u glavi. Dok je na nogama, glava je slobodoumna… kad se preseli u glavu… zbogom pameti.

Svaka narodna izreka je zlata vrijedna, ali ona: „Opanak glavu čuva, a šubara je kvari“, došla je, izgleda, glave mnogima, koji je bukvalno primjenjuju, a da je pritom ne razumiju.

Bez seljaka se ne može, a sa „seljačinama“ se nekako mora. Moramo imati dobar želudac u današnje vrijeme. Moramo „svariti“ sve seljačine, jer ni njima nije lako – bolest je uzela maha. Kažu da se mnogi izliječe ako se suoče sa problemom, pa zato preporučujem onima sa opankom u glavi da ga nazuju i da se prihvate posla na selu, pa da vide kako je biti seljak za razliku od „seljačine“. Na taj način bi imali više poštovanja prema seljacima, a i opanak bi koristili pravilno. Izliječili bi se garantovano uz pomoć rada. Pobjedili bi dokolicu i negativna razmišljanja, ali i predrasude o seljacima. „Seljačine“ opanak u glavi zarade od besposlenosti, baksuzluka, loših misli, a najviše zbog kompleksa niže vrijednosti.

Ljudi nekad pravilnije razmišljaju kada se nađu u drugoj situaciji, onoj koja za njih nije karakteristična. Tad bolje sagledaju stvari i dožive prosvećenje.

Sve izrečeno sam posmatrao iz ugla onih trećih – onih koji imaju dobar želudac… „da vare i da svare“.

Autor je predsjednik NVO „Da zaživi selo“ iz Pljevalja