foto EPA-EFE/SAŠA STANKOVIĆGotovo 27 godina nakon ubistva novinara Slavka Ćuruvije, Vrhovni sud Srbije utvrdio je da je Apelacioni sud nezakonito oslobodio optužene za njegovo ubistvo.
Ipak, i pored konstatovane povrede zakona, pravda u ovom slučaju ostaje nedostižna – niko za ubistvo nije osuđen, a odgovornost institucija ponovo je ostala bez epiloga.
Perica Gunjić, novinar i urednik portala Cenzolovka, kaže za Danas da je za njih koji su pratili proces za ubistvo Slavka Ćuruvije presuda Vrhovnog suda predstavlja iznenađenje samo utoliko što pokazuje da je unutar pravosudnog sistema ipak preostalo nešto zdravog razuma. Barem kad je ovo suđenje u pitanju.
Prema njegovim rečima, to nije neka satisfakcija za Slavkovu decu, za porodicu i prijatelje. Ili za novinare koji će ostati da rade u zemlji u kojoj je država, usred bombardovanja, našla vremena da organizuje ubistvo njihovog kolege – koga je pre toga proganjala, klevetala, kažnjavala kao nikog ranije, otimala mu imovinu, čiju je izdavačku kuću uništila. Čije je ubistvo najavila u Dnevniku RTS-a, dok ga je prisluškivala i pratila.
– Ništa drugo, sem toliko nedostajuće trunke razuma, naime, nije potrebno da bi se zaključilo isto što i Vrhovni sud: da je petočlano sudsko veće Apelacionog suda „bitno povredilo odredbe krivičnog postupka“, protivrečno i nerazumljivo protumačilo neke od ključnih dokaza tokom procesa. I to u korist okrivljenih bivših funkcionera i pripadnika Resora državne bezbednosti – ukazuje Gunjić.
Sve to što tvrdi Vrhovni sud mogli su da čuju i u sudnici, kaže on. Nije im za takvo tumačenje bilo neophodno ni neko posebno pravno znanje. Tako da su posle presude Apelacionog suda u februaru 2024. godine ostali zabezeknuti čitajući obrazloženje. Pitali su se: kako je uopšte moguće? Vrhovni sud, izgleda, nije reagovao mnogo drugačije, primećuje sagovornik.
Gunjić uviđa da odjeke ovakvog pristupa zakonu i pravdi i danas vidimo, ne samo kada je progon novinara u pitanju, već i kad pogledamo sudbinu procesa koji najviše očekujemo, onog zbog pada nadstrešnice u Novom Sadu. Kada vidimo kako se sudije i tužioci zloupotrebljavaju, kako se pravosudnim sistemom manipuliše za potrebe vlasti.
U slučaju Ćuruvije, on podseća da se Milorad Ulemek, ključni svedok tužilaštva, pred sudom pojavio dva puta i rekao da ostaje pri tvrdnjama koje je izgovorio pred tužiocem. Uprkos tome što se radi o svedoku čiji je iskaz najviše doprineo podizanju optužnice 2014. i pokretanju suđenja 2015. godine, ili možda baš zbog toga? Apelacioni sud je zaključio suprotno od onog što su u sudnici čuli. I u prvostepenom, tzv. Specijalnom sudu za organizovani kriminal, i pred Apelacionim sudom, on je rekao da ostaje pri iskazu datom tužiocu. Ulemek je, kada se prvi put pojavio pred sudom, rekao i da je njegova porodica dobila pretnje smrću, ali su pretnje tako važnom svedoku nekako za konačnu presudu postale nebitne – ističe Gunjić.
Vrhovni sud je, dodaje, isto zaključio u vezi sa iskazima još četvorice svedoka. Ali je još važnije što je Vrhovni sud zapazio nezakonitost i kada su u pitanju ključni materijalni dokazi tužilaštva – podaci sa baznih stanica o komunikaciji mobilnim telefonima između okrivljenih neposredno pre i posle ubistva Ćuruvije.
Zato Gunjić smatra da ova odluka, ma koliko čudno zvučala, baš zato što je u pitanju Vrhovni sud, neće promeniti pravosnažnost presude Apelacionog suda, uprkos tome što je sada utvrđeno da je došlo do ozbiljnih povreda zakona.
On dodaje da neće promeniti ni činjenicu da u jednom ovako važnom procesu, zbog ubistva poznatog novinara koje je očigledno organizovala država, koja ga je dan i noć prisluškivala i pratila do samog ubistva, imamo seriju potpuno oprečnih presuda. Dva puta je prvostepeni sud presudio isto, kaznivši okrivljene na dugogodišnje robije, onda je Apelacioni sud jednom vratio presudu, pa onda otvorio sopstveno suđenje i okrivljene oslobodio, da bi sad Vrhovni sud rekao da su neki od najvažnijih zaključaka apelacije nezakoniti.
– Ona samo svedoči o još jednom kolapsu pravosuđa, o načinima na koji se uništavaju institucije ključne za svakog ko ovde živi, o jezivoj poruci za novinare i sve koji se usuđuju da kritikuju vlast. O slomu kompletnog srpskog društva, svih nas koji moramo da živimo sa zločinom koji će ostati nekažnjen – zaključuje Perica Gunjić.
Podsetimo, novinar i vlasnik „Srpskog telegrafa“ i „Evropljanina“ Slavko Ćuruvija ubijen je hicima iz pištolja 11. aprila 1999, u ulazu u zgradu u Svetogorskoj 35 u Beogradu, nakon što je protiv njega vođena medijska hajka tadašnjeg režima Slobodana Miloševića.
Konačnu presudu za ubistvo Ćuruvije, kojom su oslobođeni bivši funkcioneri i pripadnici Resora državne bezbednosti (RDB) Radomir Marković, Milan Radonjić, Ratko Romić i Miroslav Kurak, donelo je veće Apelacionog suda čiji su članovi bili Nada Hadži Perić, Vesna Petrović, Dragan Ćesarović, Marko Jocić i Dušanka Đorđević.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


