Potrebna je politička volja obeju strana

Omer Karabeg: Naši sagovornici su u Podgorici Miodrag Vuković, član Predsedništa vladajuće Demokratske partije socijalista, a u Beogradu Zoran Stojković, bivši ministar pravde u Vladi Srbije. Kakvo je vaše mišljenje, da li građani Srbije i Crne Gore treba da imaju pravo na dvojno državljanstvo?
Miodrag Vuković: Ne, iz više razloga. Prvo formalnih. Dvojno državljanstvo je izuzetak, a ne pravilo. Evropska konvencija o državljanstvu ne poznaje dvojno državljanstvo kao princip. Poznaje samo obavezu država da svojim građanima omoguće da imaju državljanstvo. Državama pojedinačno se prepušta da odluče šta će sa bipatridima, odnosno onima koji imaju više državljanstava. Kad je riječ o Srbiji i Crnoj Gori, mislim da način na koji je to pitanje otvoreno apsolutno nije prihvatljiv, čak je i nelegitiman, jer dvojno državljanstvo nije pitanje politike i političkih stranaka, nije pitanje političke utakmice, već pitanje državnih politika, konsenzusa i iskustva. Balkansko iskustvo pokazuje da treba obazrivije pristupiti tom pitanju.
Zoran Stojković: Moje je mišljenje da za dvojno državljanstvo nema nikakvih smetnji. Ali slažem se sa gospodinom Vukovićem da je to pitanje koje treba da se reši u Crnoj Gori. Svaka država pitanje prava na državljanstvo reguliše na svoj način. A da li je dvojno državljanstvo izuzetak – o tome bismo mogli da razgovaramo. Različite zemlje to regulišu na različite načine. Slovenija i Nemačka, na primer, ne dozvoljavaju dvojno državljanstvo, kao ni Španija. Ali, Italija, Irska, Francuska, Britanija, Austrija, Kanada i Amerika tu mogućnost dozvoljavaju. Dozvoljava je i Srbija. Inače, ja tu priču uopšte ne bih vezivao za etničke zajednice. Kad su Srbija i Crna Gora u pitanju, treba imati u vidu da su godinama bili jako dobri odnosi i među građanima i među državama, bilo kad su one bile odvojene, bilo kad su bile u nekom zajedničkom okviru. Zbog toga mislim da ne bi trebalo da bude nikakve smetnje za davanje dvojnog državljanstva.
Omer Karabeg: Ima dosta građana Crne Gore koji se izjašnjavaju kao Srbi i koji bi želeli da imaju i crnogorsko i srpsko državljanstvo. Opoziciona koalicija Srpska lista tvrdi da ih ima oko 80.000. Ukoliko neko od Crnogoraca, koji se izjašnjavaju kao Srbi zatraži srpsko državljanstvo, da li će ga dobiti?
Zoran Stojković: Ja mislim da hoće, naravno pod određenim uslovima koje zakon predviđa. Međutim, državljaninu Crne Gore koji zatraži državljanstvo Srbije moglo bi se desiti da izgubi crnogorsko i da dođe u situaciju da bude stranac u svojoj zemlji, jer Crna Gora ne priznaje dvojno državljanstvo.
Omer Karabeg: Da li bi dvojno državljanstvo, s obzirom na dugogodišnju tradiciju zajedničkog života, moglo da bude nekakav most između dve države?
Miodrag Vuković: Ne. Imam u vidu razna iskustva – slovačka, češka, slovenačka, hrvatska, makedonska. Slovenci i Makedonci su to vrlo restriktivno uradili, Hrvati nešto malo blaže. Kada se Slovenija osamostalila, Slovenci su izbrisali 80.000 ljudi koji su tu živjeli i koji su stekli pravo na slovenačko državljanstvo, ali se nisu u predviđenom roku prijavili da ga uzmu.
Zoran Stojković: Ustavni sud Slovenije je 1998. godine doneo odluku da im se mora dati dvojno državljanstvo, jer je to bilo neustavno i nije bilo u skladu sa standardima Evropske unije. Slovenija sada zbog toga ima problema. Znam da je gospodin Drnovšek zatražio da se poštuje odluka Ustavnog suda.
Miodrag Vuković: Šta su uradili Česi i Slovaci? Kad su se sporazumno razdvojili, Slovaci su napravili jedan mali ustupak, a u Češkoj dvojno državljanstvo nije dolazilo u obzir ni po kakvom kriterijumu koji poznaje međunarodno pravo. Kada je trebalo da uđu u Evropsku uniju, počeli su da to rade vrlo pojedinačno, vrlo selektivno, samo na osnovu direktnog zahtjeva pojedinca, a ne onako u kumbulj – hajmo svi, popišimo se po sokacima i prijavimo se, kao što to žele neki u Crnoj Gori.
Omer Karabeg: Kako je Srbija regulisala dvojno državljanstvo sa Bosnom i Hercegovinom i Hrvatskom?
Zoran Stojković: S Bosnom i Hercegovinom imamo sporazum, s Hrvatskom nemamo. Međutim, Srbija i Hrvatska, iako nemaju sporazum, prećutno tolerišu dvojno državljanstvo. Hrvatska, inače, dozvoljava dvojno državljanstvo, pogotovo Hrvatima koji žive u dijaspori, čak im daje i mogućnost da glasaju na izborima u Hrvatskoj. I mi smo to isto omogućili Srbima koji žive u dijaspori.
Omer Karabeg: Srpska lista se obratila Ustavnom sudu Crne Gore tražeći da proglasi neustavnim odredbu zakona po kojoj građanin Crne Gore, koji primi državljanstvo druge države, gubi crnogorsko.
Miodrag Vuković: To je van pameti. To je pravna blasfemija, da ne kažem budalaština. Ja sam to rekao javno, pa su se oni naljutili i traže da im se javno i izvinim. U zakonu piše ono što je dozvoljeno ustavom. Oni traže da se zakon proglasi neustavnim, a u važećem ustavu iz 1992. godine, u članu 10, piše sledeće: da u Crnoj Gori postoji crnogorsko državljanstvo i da niko ne može biti lišen crnogorskog državljanstva, niti prava da promijeni državljanstvo. Dakle, država ne može oduzeti, bez određenih razloga, koji su navedeni u međunarodnim papirima, nijednom građaninu Crne Gore – Srbinu, Crnogorcu, Albancu, Hrvatu- crnogorsko državljanstvo. Ali, ako neko dobrovoljno odluči da promijeni to državljanstvo, zakon kaže: „Onaj ko promijeni državljanstvo, gubi crnogorsko državljanstvo.“ Zar tu nije logičan slijed iz ustava do zakona?
Zoran Stojković: Ja u to neću da se upuštam. Tumačenje da li je nešto ustavno ili ne, unutrašnja je stvar Crne Gore. Ja samo hoću da kažem da bi u sadašnjoj situaciji građani Crne Gore, koji bi dobili srpsko državljanstvo, bili brisani iz državljanstva Crne Gore i postali bi stranci. I zato mislim da bi to trebalo regulisati sporazumom između dve države.
Miodrag Vuković: Kad je Crna Gora u pitanju, to treba regulisati tako što će se državljanstvo dati svim građanima, bez obzira na vjeru i naciju. U ovom trenutku mi u Crnoj Gori smatramo da treba da zadržimo jedno državljanstvo – crnogorsko. A ko hoće, svojom voljom, da optira za drugo državljanstvo, to može slobodno učiniti, ali tada, ukoliko mu druga država da svoje državljanstvo, dolazi do brisanja tog čovjeka iz knjige državljana Crne Gore. Crna Gora je mala politička zajednica koja je vjerski i nacionalno vrlo slojevita, posebno nacionalno. Ako bismo Srbima dozvolili dvojno državljanstvo, onda bi i crnogorski Albanci tražili albansko državljanstvo, Bošnjaci državljanstvo Bosne i Hercegovine, dok Hrvati u Crnoj Gori zbog propusta administracije već imaju i hrvatsko i crnogorsko državljanstvo još od devedesetih godina. Jedina grupa koja bi imala samo crnogorsko državljanstvo bili bi Crnogorci.
Zoran Stojković: Sporazum bi, ukoliko do njega dođe, morao da se odnosi na sve građane Crne Gore i na sve građane Srbije.
Miodrag Vuković: Sporazumom ne morate da utvrdite da ćete dati dvojno državljanstvo, da ćete dati pasoš, ali možete dati neke olakšice, kao što su Hrvati u početku davali neke papire kojima su olakšavali ljudima iz drugih sredina korišćenje nekih prava u Hrvatskoj, a to je tek kasnije pretvoreno u domovnice. Dakle, sporazum može da kaže da će se dvije države naknadno dogovoriti i oko dvojnog državljanstva.
Zoran Stojković: Znači, mi se u principu slažemo da to mora da bude sporazum. Tu nije ništa sporno.
Miodrag Vuković: Ja mislim da su jednostrani akti vrlo loši i da mogu samo da poremete odnose – ukoliko, recimo, Srbija dozvoljava dvojno državljanstvo, a Crna Gora ima zakon koji to ne dozvoljava.
Omer Karabeg: Znači li to da je sporazum o dvojnom državljanstvu potreban, s tim što vi, gospodine Vukoviću, smatrate da u ovom trenutku to nije na dnevnom redu.
Miodrag Vuković: U ovom trenutku to za Crnu Goru apsolutno nije prihvatljivo.
Omer Karabeg: A u budućnosti?
Miodrag Vuković: U budućnosti će odlučivati druge generacije, neće odlučivati Miško Vuković i ostali. Tomas Džeferson, tvorac prvog ustava na svijetu, rekao je: „Ova generacija ne treba da odlučuje o tome šta će odlučiti slijedeća.“
Zoran Stojković: Ne slažem se sa gospodinom Vukovićem da to treba da bude neka daleka budućnost.
Miodrag Vuković: Vi dvojno državljanstvo hoćete sad, ja dvojno državljanstvo neću sad. Ja nisam rekao daleka budućnost, već â?“ o tom potom, to jeste onda kada se steknu uslovi da se o tome razgovara kao o obostrano prihvatljivom ili obostrano neprihvatljivom rješenju.
Zoran Stojković: Tačno, kad bude postojala politička volja na obe strane.