Rezultati nedeljnih parlamentarnih izbora u Belgiji na kojima je stranka Nova flamanska alijansa (NVA), koja se zalaže za nezavisnost flamanskog od frankofonog dela zemlje, ostvarila pobedu podgrejala je medijske spekulacije da je otvoren put za konačan raspad zemlje. I pre izbora kao mogući modeli za otcepljenje navođeni su primeri Srbije i Crne Gore ali i takozvani „plišani razvod“ Češke i Slovačke.

Ivan van de Klot, analitičar iz instituta Interna u Briselu, u izjavi za Danas ovakve medijske spekulacije ocenjuje naučnom fantastikom. „Prvo, niko u Flandriji ne želi da se taj proces odvija brzo i veliki broj onih koji su glasali za NVA uopšte ne zagovaraju separatizam. Drugo, imamo Brisel, sedište EU i NATO, koji nam gotovo onemogućava da sledimo primere Srbije i Crne Gore ili Češke i Slovačke“, ističe De Klot. On dodaje da „NVA ne razmišlja o revoluciji dok se bori za postepenu evoluciju u pravcu veće nadležnosti za regione. Veliki kamen spoticanja je Brisel tako da ovo pitanje neće biti rešeno ni u narednih 10 godina“.

Marko Inćerti, iz Centra za evropske političke studije iz Brisela, smatra da je postizborna situacija takva da lider NVA Bart de Vever manje teži nezavisnoj Flandriji a više ka kofederalnom sistemu za razliku od dosadašnjeg federalnog. Kao i De Klot i Inćerti smatra da se ideja o otcepljenju neće lako ostvariti, posebno ne u bliskoj budućnosti zbog Brisela, koji je teritorijalno i geografski u Flandriji. „Ni jedna ni druga strana ne želi da ostane bez Brisela i upravo je to ono što ih vezuje. Oni će morati da pronađu rešenje putem pregovora“, navodi Inćerti. On dodaje da dva regiona moraju da sarađuju zbog ekonomskih i političkih pitanja, te da je nakon izbora realizacija ideje o podeli zemlje zamisliva tek za 15 ili 20 godina.

Belgija za manje od tri nedelje preuzima šestomesečno predsedavanje EU, dužnost koja zemlji predsedavajućoj obično daje veći međunarodni ugled. Naši sagovornici, međutim, smatraju da rotirajuće predsedavanje EU nastupa u veoma lošem trenutku za Belgiju naročito ako se imaju u vidu da će koalicioni pregovori potrajati.

„Bez sumnje formiranju nove vlade prethodiće dug period pregovora. Stoga će odluke u vezi sa dužnošću predsedavanja biti u rukama dosadašnje prelazne vlade, što podrazumeva manji legitimitet te samim tim i manji međunarodni ugled zemlje“, ističe De Klot za naš list. Kada je reč o budućem premijeru zemlje, De Klot navodi da je De Vever dovoljno pametan da zna da će postići veće reforme ako dopusti Eliju di Rupu, lideru francuskih socijalista, da preuzme premijersku poziciju.

Izbori u Belgiji sa pažnjom su praćeni i u Srbiji i drugim zemljama Zapadnog Balkana budući da bi se njihov ishod ili teškoće oko formiranja vlade mogle odraziti i na proces proširenja EU koja svoje odluke donosi konsenzusom. U tom kontekstu Inćerti ocenjuje da nije realno očekivati da tokom belgijskog predsedavanja dođe do značajnog proširenja Unije.

Naši sagovornici su saglasni da se zemlja takođe suočava sa ekonomskim problemima, te stoga ne može sebi da dozvoli dug period političke neizvesnosti. Tokom protekle tri godine nacionalni dugovi su se nagomilali do ogromnih proporcija. Stopa zaduženosti zemlju u odnosu na BDP je iza Grčke i Italije u evrozoni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari