Ključna promena geopolitičke situacije u svetu u posleratnom periodu zaista je imala revolucionarni karakter. U Evropi je ta promena bila posebno značajna, ali se tu ovaj proces nastavlja i sada.
Dakle, raspali su se Sovjetski Savez, Jugoslavija, Čehoslovačka i iznikao je niz novi država, prestali su da postoje SEV (Savet za uzajamnu ekonomsku pomoć, poslednja sednica održana u junu 1991. prim, prevod) i Varšavski pakt. Evropska unija i NATO su se proširili na račun država bivšeg sovjetskog bloka. Granice NATO dosegnule su blizu Rusije. Sjedinjene Američke Države pokušale su da iskoriste novu situaciju da bi učvrstile svoju hegemoniju u posleratnom svetskom poretku. Americi je uspelo da uz pomoć sile – bombardovanjem Srbije, reše pitanje Kosova u skladu sa svojim interesima, instalirajući na Kosovu jaku vojnu bazu, navodi u razgovoru za Danas Oleg Bogomolov, član Ruske akademija nauka i jedan od vodećih stručnjaka za ekonomiju i politiku u toj državi, koji je nedavno prisustvovao međunarodnoj konferenciji o pomirenju toleranciji i ljudskoj bezbednosti na Balkanu – „Novi Balkan i Evropska unija: mir, razvoj i integracije“, koju je organizovao Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir Ujedinjenih nacija.
Naš sagovornik ističe da se istovremeno jednopolarni svet se kroz nekoliko faza pretvorio u multipolarni, lišavajući SAD apsolutne dominacije, što se vidi i iz „grčevitih, a velikim delom i neuspešnih pokušaja Vašingtona, da sačuva svoj dominantni uticaj“.
Koji su to pokušaji Vašingtona?
– Državni udar i građanski rat u Ukrajini, koje SAD finansiraju i podržavaju, imaju za cilj da ovu državu iskoriste u protiv Rusije, da na ukrajinskoj teritoriji budu izgrađene američke vojne baze, ali i da se Rusija gurne u konflikt sa Evropskom unijom, kako bi se i na taj način oslabila. Ali, ovoga puta se se američki avanturizam pretvorio u neuspeh. Krim je uspostavio nezavisnost i priključio se Rusiji. Samoproglašene republike Donjeck i Lugansk brane svoju nezavisnost od Kijeva u monstruozno surovom bratoubilačkom ratu, koji je raspirio Kijev po nagovoru SAD, i nikad neće postati proameričke marionete i vazalne teritorije Ukrajine. Krhki sistem evropske bezbednosti izgrađen posle Drugog svetskog rata, srušen je i zamenjen novim hladnim ratom, koji se vodi protiv Rusije i njenih saveznika.
Kako komentarišete aktuelne srpsko-ruske odnose? Kakav je značaj nedavne posete ruskog predsednika Vladimira Putina Srbiji?
– U toj napetoj međunarodnoj atmosferi koja je zahvatila i Balkan, posebno su važni bratski odnosi Rusije i Srbije. Na upečatljiv način to je potvrđeno i posetom ruskog predsednika Putina Beogradu i njegovim učešćem na svečanom obeležavanju 70. godišnjice oslobađanja srpske prestonice od fašističkih okupatora, u kome je učestvovala Sovjetska armija. Rusija ceni prijateljsku poziciju Srbije, koja odbija uprkos pritisku spolja, da uvede sankcije protiv Moskve. Novonastala napeta međunarodna situacija predstavlja i impuls za razvijanje bratskih osećanja i saradnje između naših država. Postoje velike mogućnosti za to na obe strane, i Rusija će učiniti sve da olakša da se to i ostvari.
Da li je moguće pronaći trajno o rešenje za kosovskog pitanje?
– Nažalost, kosovski problem, toliko bolan za Srbiju, ne može se rešiti na pravedan način, sve dok je Kosovo pod američkom čizmom. Za mir i saradnju na Balkanu potrebni su dugotrajni i istrajni napori država ovog regiona, ali naravno i i saglasnost svih Evropljana o izgradnji novog realnog sistema evropske bezbednosti. To bi, po meni, trebalo da zanima i sve trezveno misleće Amerikance. U potrazi za rešenjima i putevima prevazilaženja problema, trebalo bi da učestvuju i predstavnici međunarodne javnosti, zainteresovani naučnici i društveni radnici. S tim u vezi, pomenuo bih aktivnost Evropskog centra za mir i razvoj u Beogradu, koji organizuje međunarodne konferencije na kojima se analiziraju problemi pomirenja, tolerancije i bezbednosti na Balkanu. Nedavno je u Beogradu održan skup pod nazivom „Novi Balkan i Evropska unija – mir, razvoj i integracije“. Ugledni učesnici iz zemalja regiona, kao i sa Zapada, razmenili su zanimljive stavove korisne i za državne zvaničnike. Moram da istaknem da ECMR na čelu sa profesorom Negoslavom Ostojićem, doprinosi istraživačkom i saznajnom pristupu širokom krugu pitanja koja tište države Balkana i da zaslužuju podršku vlasti i medija.
Da li je održiva politika balansiranja Srbije između EU i Rusije?
– Ne mislim da je težnja Srbije i drugih balkanskih država za članstvom u EU nespojiva sa velikim mogućnostima saradnje sa Rusijom. Dilema ili jedno ili drugo, za mene je veštački izazvana s one strane Atlantskog okeana, i generisana kao politika zahlađenja odnosa EU i Rusije. Uz dobru voljna obe strane i realni pristup, problemi se mogu rešiti. Potrebna je spremnost za kompromis i odricanje od primene sile radi ostvarenja interesa.
Aktivnosti ECPD
ECPD, podružnica Univerziteta za mir UN sa sedištem u Beogradu, osnovan je 1983. sa zadatkom da promoviše miroljubivu koegzistenciju u doba Hladnog rata, a sada se nalazi, prema rečima njegovih predstavnika „u vrlo aktivnom delu Zapadnog Balkana, sve vreme radeći po smernicama svetske organizacije“. Postdiplomske studije u ovoj instituciji pohađalo je više od 300 akademaca iz Srbije, a ECPD je održao i preko stotinu konferencija.
Godišnjica pada Berlinskog zida
Povodom 25. godišnjice rušenja Berlinskog zida, koji je „pao“ 9. novembra 2009, Danas će objaviti više intervjua sa stručnjacima za svetsku politiku o geostrateškim pomeranjima na međunarodnoj sceni i poziciji Srbije u tim novim okolnostima. Rušenje Berlinskog zida, nakon kojeg su usledile i promene na političkoj karti Evrope, smatra se početkom svrgavanja komunističkih režima na istoku Starog kontinenta.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


