Od ukupno 159 članova Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), koliko ima redovnih, dopisnih i članova van radnog sastava ove naučne ustanove, samo 15 su žene. Prema podacima na sajtu SANU u osam odeljenja među redovnim članovima ima 74 muškarca i sedam žena, dopisni članovi su 52 muškarca i pet žena, a članovi van radnog sastava su 18 muškaraca i tri žene. Interesantno je da i među inostranim članovima većinu čine muškarci.

Ljubiša Rajić, profesor Filološkog fakulteta i član Norveške akademije nauka, kaže za Danas da što se više ide ka jugu Evrope, broj žena u akademijama, univerzitetima i naučnim institutima je sve manji, a takav je slučaj i sa prisustvom žena u političkom životu.

– Članstvo u SANU kod nas funkcioniše po principu pripadnosti klanovima i političke povezanosti i izbor za člana odavno nije povezan sa naukom. Ima tu i ozbiljnih ljudi i onih koji su članovi po naučnim zaslugama, uglavnom u domenu prirodnih i delimično tehničkih nauka – objašnjava Rajić.

On naglašava da je reč o opštem konzervativizmu, kao i gerontološkim i klanovskim principima ulaska u članstvo. On dodaje da, kad se u SANU predlažu novi članovi, tome mesec dana ranije prethode pregovori i lobiranje po sistemu „ako ti glasaš za mog, ja ću za tvog“.

Da članstvo u SANU često nema veze sa naukom, pokazala je i, kako navodi Rajić, polemika Radoša Ljušića i akademika Vasilija Krestića, objavljivana u nedeljniku NIN, gde su se međusobno optuživali ko je šta obećavao i kako se dolazi do kandidature. Rajić dodaje da ima i onih koji smatraju da u SANU treba da budu primljeni članovi u poznim šezdesetim godinama, jer tada dostižu naučni vrhunac i napominje da čovek u tim godinama ima kapaciteta samo za „hranjenje golubova, a ne za bavljenje naukom“.

– Kad bi primili mlade i lepe naučnice, koje bi tu bile ukras, to bih i mogao da razumem, ali ni za ozbiljne naučnice od 45 ili 50 godina tamo nema mesta – dodaje Rajić. Naš sagovornik ukazuje da u patrijarhalnom društvu, u kakvom živimo, ni SANU ne može da bude izuzetak.

Isidora Žebeljan, dopisna članica Odeljenja likovne i muzičke umetnosti SANU, kaže za Danas da je, da bi se precizno odgovorilo na pitanje zašto ima malo žena koje su članice SANU neophodno napraviti ozbiljnu studiju koja bi istražila „koje su to žene, naučnice i umetnice iz naše sredine postigle izvanredne rezultate u svom poslu, a nisu postale članice SANU“.

– Ako ipak, krajnje uopšteno, razmišljamo o ovoj temi, nametnuće se odgovor koji zadire u sliku opšteg društvenog stanja i njegovih procesa, u kojem je žena veoma sporo dobijala svoje pravo mesto u društvu, a što nije specifičnost samo naše sredine, već globalnih društvenih procesa – ističe Žebeljan. Ona dodaje da ako se analiziraju druge akademije nauka u Zapadnoj Evropi, uočava se da je situacija tamo, kada je ova tema u pitanju, „čak i mnogo nezavidnija nego kod nas“.

– Možda ja najrečitiji primer dodela Nobelove nagrade u različitim oblastima: nagradu za fiziku, u čitavoj istoriji ove nagrade do 2008, dobile su samo dve žene, za hemiju tri žene od ukupno 154 nagrade dodeljene do 2008. Za medicinu od 1990. do danas dodeljeno je 46 nagrada, od kojih je tu nagradu dobilo pet žena, a za književnost je od ukupno dodeljenih 106, nagradu dobilo svega 12 žena – dodaje naša sagovornica.

SANU bez komentara do izbora

U SANU je Danasu rečeno da ne mogu da daju komentare na ovu temu do izborne skupštine, koja će biti održana 5. novembra. Izborna skupština se održava svake treće godine. Na listi za redovne članove nalaze se 23 imena, a za dopisne je predložen 61 kandidat.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari