Rukovodstvo Azerbejdžana tokom poslednjih 30 godina 20. veka i početkom 21. veka neposredno je vezano za ime istaknutog državnika i političara Hejdara Alijeva. On je 13 godina, od 1969. do 1982. godine upravljao Azerbejdžanskom Sovjetskom Socijalističkom Republikom, a od juna 1993. do decembra 2003. bio je šef države – Predsednik nezavisne Republike Azerbejdžan.

Redak slučaj u istoriji predstavlja to da je Hejdar Alijev upravljao Azerbejdžanom za vreme dvaju društveno-političkih sistema. Za vreme svakog društvenog sistema on je kao državnik i političar ojačao ekonomiju Azerbejdžana, uzdigao njegovu slavu i autoritet, očuvao i uvećao njegove nacionalne interese, nacionalni mentalitet, kulturu i moralni duh. Tokom prvog perioda upravljanja – u sovjetskom periodu – on je uzdigao Azerbejdžan u svim oblastima do vodećeg mesta u SSSR, što je bio rezultat reformi sprovođenih u socijalno-ekonomskoj i u oblasti kulture, kao i dostignuća, postignutih kao rezultat dalekosežne politike, postavljen je čvrst socijalno-ekonomski i kulturni temelj i baza za period državne nezavisnosti naše zemlje. Kako u periodu Sovjetskog Saveza, tako i u periodu nezavisnosti Republike Azerbejdžan, odano i dostojanstveno služenje svojoj Otadžbini i svom narodu predstavljalo je devizu borbe i životnog ideala H. Alijeva.

Hejdar Alijev je prošao slavan životni put opštenacionalnog lidera, kao državnik i ličnost visokog intelekta, znanja, iskustva i dalekosežnosti.

On se nalazio na odgovornim funkcijama, kao što su prvi sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Azerbejdžana, član Politbiroa Centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog Saveza i prvi zamenik predsednika Saveta Ministara SSSR, 1987. godine. Alijev, kao ličnost odlučne volje, u znak protesta protiv politike Politbiroa Centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog Saveza je dao ostavku na mesto koje je obavljao.

U periodu rukovodstva Alijeva, Azerbejdžanska Sovjetska Socijalistička Republika je dostigla veliki razvoj u političkoj, ekonomskoj, socijalnoj, kulturnoj i drugim sferama, bila je jedna od najrazvijenijih republika sovjetske države.

Povodom tragedije 20. januara 1990. on je zajedno sa običnim ljudima u predstavništvu Azerbejdžana u Moskvi izrazio protest protiv krvave politike sovjetske vlade, a 1993. godine na zahtev i po želji naroda se vratio na čelo rukovodstva Azerbejdžana, kojem je tada pretio gubitak nezavisnosti.

Godine 1991. Republika Azerbejdžan je izbila na put izgradnje državne nezavisnosti. Dolaskom na vlast Alijeva po drugi put 1993. godine, naša zemlja je, otvarajući novu stranicu svoje istorije, preduzela korake usmerene ka ostvarivanju ideje o stvaranju demokratske, pravne i sekularne države, koja se oslanja na nacionalne i svetske vrednosti, shvatajući da samo zrela i jaka država može da garantuje ostvarivanje prava svojih građana, unapređenje prosperiteta ljudi, zaštitu prava i sloboda.

Naredni koraci Alijeva sprečili su rad destruktivnih sila, usmeren protiv državnog integriteta i državne nezavisnosti, što je za rezultat imalo to da se zemlja spasila od krvavog građanskog ustanka koji se nad njom nadneo.

Povratak Alijeva na čelo Azerbejdžana postavio je osnovu nove ideologije, čiju suštinu sačinjavaju takve opšte ljudske vrednosti kao što su nezavisnost, pravda, demokratija, nacionalni napredak, obraćanje svetu. Unutrašnja politika je bila usmerena na pružanje mogućnosti svakom građaninu Azerbejdžana da ostvari pravo na slobodan život i poboljšanje sopstvenog blagostanja.

Tokom vladavine Alijeva u Azerbejdžanu je sproveden dosledan i svrsishodan rad i ostvarene su reforme u svim sferama.

Obnova nezavisnosti je Azerbejdžanu dala realne pravne osnove za integraciju suverene zemlje u međunarodni svet, izražavanje odnosa prema globalnim događajima, koji su se odvijali na našoj planeti, za predstavništvo u međunarodnim organizacijama, učešće u manifestacijama na visokom nivou, koje su održavale te organizacije.

Nakon povratka Alijeva na čelo rukovodstva zemlje, zahvaljujući njegovoj politici, Azerbejdžan je za kratko vreme rešio mnoge svoje probleme, ušao je fazu održivog razvoja, u zemlji je uspostavljena centralna vlast, proširene su spoljašnje veze, otpočet je proces demokratizacije, postavljen je temelj nove naftne strategije u zemlji, potpisan je „Ugovor veka“„ i oživeo je istorijski Put svile.

Zahvaljujući naftnoj strategiji, čiji je kreator Hejdar Alijev, Azerbejdžan danas posredstvom mreže izvoznih gasovoda i naftovoda igra vodeću ulogu u energetskom koridoru Istok-Zapad i u obezbeđivanju energetske bezbednosti Evrope.

Hejdar Alijev je preminuo u decembru 2003. godine, kada mu je bilo 80 godina. Azerbejdžan koji je on stvorio postao je jedna od najjačih zemalja među bivšim sovjetskim republikama. Otpočela je nova faza razvoja Azerbejdžana, čija ekonomija jača. Završena je prethodna etapa u ekonomiji. Sudbina druge nezavisnosti Republike Azerbejdžan je osigurana. Njeni horizonti su jasni.

Danas Azerbejdžan, pod rukovodstvom Predsednika Ilhama Alijeva, ostajući privržen političkom kursu opšte nacionalnog lidera Hejdara Alijeva, predstavlja zemlju sa dinamičnim razvojem i zahvaljujući političkim i ekonomskim reformama koje je šef države uspešno nastavio, aktivnoj spoljnoj politici, naša republika je postala vodeća država u regionu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari