Foto: Osman JejnaStudenti Državnog univerziteta u Novom Pazaru krenuli su 16. oktobra za Novi Sad, u šetnju dugu 350 kilometara, u znak sećanja na preminule u padu nadstrešnice na Železničkoj stanici 1. novembra prošle godine. Za čitaoce Danasa sa tog putovanja svakodnevno će pisati dnevnik.
„Zaputili smo se za Novi Sad. Krenuli smo u šesnaestodnevnu šetnju dugu preko 350 km, u znak sećanja na 16 ljudi koji su se tog kobnog 1. novembra 2024. godine našli pod nadstrešnicom železničke stanice u Novom Sadu. Konstrukcija koja je osmišljena i napravljena da štiti postala je dželat korupcije, nemarnosti i pohlepe neodgovornih i nestručnih pojedinaca, koji su preokupirani ličnom koristi, načela struke i dobrobit društva olako ostavili po strani i zaboravili.
Odgovorni poslušnici vlasti i pohlepna družina tirana – nalogodavaca ni dan-danas, skoro godinu dana kasnije, nisu osuđeni i nisu ni na koji način odgovarali. Deo njih se kreće slobodno i nemaju nijednu moralnu barijeru koja bi ih udaljila od njihove bahatosti i naterala da se od nje uzdrže.
Dok tiranska neman troši novac uprljan krvlju, ni u jednom trenutku ne prestajući da nanosi nepravdu, bol gubitka voljene osobe razara srca porodica žrtava.
Bol nepravde koju osećamo i želja za pravdom, dok ta ista nepravda cepa njihove duše na komade, glavni su pokretač koji nas je motivisao da se odvažimo i krenemo u šetnju dugu više od pola meseca kroz celu Srbiju, tražeći pravdu i ne dozvoljavajući da se imena nedužnih žrtava zaborave.
Trudimo se da zakoračimo i podignemo se na stepenik više ka državi u kojoj se ovakve tragedije neće ponavljati i ka društvu u kojem će i najmanja nepravda biti neprihvatljiva.
Prvi korak ka tome je i sprečavanje novih žrtava sistema i pomoć, i zaštita trenutnih.
Smatramo da su bol i patnja dece najveće iskušenje, i da, iako je država za njih slepa, nijedna osoba ne bi smela da ih ne vidi, da ostane nema i ne učini ono što je u njenoj moći da im ublaži bol i patnju. Zbog toga akcija „16 za 16“, pored komemorativnog i protestnog karaktera, ima i humanitarni karakter.
Svakog dana u intervjuima pozivaćemo ljude da doniraju novac za lečenje dece, pa ovim putem pozivamo sve dobre ljude da pošalju 1041 na 3030 za devojčicu Merjem i 156 na 3030 za dečaka Muhameda, koji boluju od cerebralne paralize, čime će donirati 200 dinara za njihovo lečenje, ili da novac uplate na žiro-račun Fondacije „Budi human“, koji mogu pronaći na sajtu fondacije.

Verujemo da strah nije permanentno svojstvo društva i da, poslednjih godinu dana, na vagi pravde tas potrebe za istom postaje sve teži, i da će, iako je u nekim trenucima vaga pravde izbalansirana, u ključnom trenutku tas potrebe za pravdom prevagnuti, i zrnevlje sa tasa straha na drugom kraju vage raspršiti po zemlji, tako da niko nece moći da se truje njime moći da se truje njime.
Nemamo policijsku pratnju, niko iz Novog Pazara ne sme da nam iznajmi kombi za prevoz stvari jer se boje posledica, tako da svakog dana moramo moliti lokalce da nam prebace stvari s jednog na drugo mesto. Pokušavali su na mnogo načina da nas sabotiraju i uplaše, ali mi se ne bojimo. Pravda je na našoj strani, imamo samo jednu poruku: ma koliko pokušavali – nećete nas ućutkati. Nećemo se zaustaviti dok ne ugledamo Petrovaradinsku tvrđavu i dok ne zagrlimo kolege iz Novog Sada.“
Autori su studenti DUNP
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


