Zaboravljene žrtve

Sandra Orlović: Sudovi se ponašaju kao zaštitnici državnog budžeta i ideologije koja je dovela do masovnog kršenja ljudskih prava. Treba prisustvovati suđenjima i videti kako se sudije ophode prema žrtvama da bi vam bilo jasno da žrtve ratnih zločina i drugih kršenje ljudskih prava nikako ne mogu dobiti pravdu.

Adrijana Hanušić: Nedavno se prvi put desilo da je u okviru krivičnog postupka dosuđena i naknada štete i to je presedan, ne samo za BiH, nego i za cijeli region. To je svakako ohrabrujući korak, jer se žrtve, pogotovo žrtve silovanja u ratu, nakon završenog krivičnog postupka često osjećaju iskorišćenim. One se pojave u sudnici, ispituju ih, moraju da svedoče o strahotama kroz koje su prošle – i na tome se sve završi. Pravosuđe više o njima ne brine, one nemaju nikakvu satisfakciju.

Orlović: U Srbiji do sada nije bilo slučajeva da je neka žrtva ratnog silovanja dobila obeštećenje. Ni žrtve drugih vrsta ratnih zločina nisu dobijale obeštećenje u krivičnim postupcima u kojima se sudilo za ratne zločine.

Hanušić: Kada žrtva ratnog zločina dođe pred sud BiH, ona shvati, ako do tada to već nije znala, da optuženi za ratni zločin, koji je možda tu ženu silovao ili je ubio desetak članova njene porodice, ima na raspolaganju jednog, a nekad i više advokata koji se plaćaju iz državnog budžeta BiH, dok žrtva nema nikakvu pomoć. Ona sama plaća put i nema nikoga ko će joj dati pravni savjet. To je veliki nonsens. Možete samo da zamislite kakve teške i poražavajuće posljedice to ostavlja na žrtve, na njihove porodice i na zajednice iz kojih oni dolaze. Šta oni mogu da misle o pravosuđu? Kad vide kako se sudovi odnose prema optuženim za ratne zločine, a kako prema njima, oni shvate da nemaju nikakvu zaštitu.

Orlović: Potreban je sistemski pristup. Govori se o regionalnom fondu za žrtve. Mislim da bi taj regionalni fond obezbedio da svaka žrtva dobije bar neku minimalnu satisfakciju, ali uz obavezu da tu kompenzaciju plaća država koja je odgovorna za taj zločin.

Hanušić: U posljednjih nekoliko mjeseci primjetila sam, bar kada je riječ o BiH, da je učinjen izvjestan pomak u tretmanu žrtava rata, ako ništa drugo onda u smislu empatije i moralne obaveze prema žrtvama ratnih zločina. Neophodno je da se žrtvama obezbijedi makar simbolična odšteta, jer za njih je mnogo važnije da vide da ih država nije zaboravila, da priznaje njihovu patnju i da se solidariše sa njima.