Zločine ne zaboraviti da se ne ponove

Zločini u Srebrenici i Vukovaru ne smiju se zaboraviti kako se više ne bi ponovili, a odgovorni za zlodjela počinjena u ta dva grada tokom posljednjeg rata na prostoru bišve Jugoslavije moraju se izvesti pred lice pravde. To je ključna poruka učesnika okruglog stola „Da se više nikad ne ponovi“, koji je sinoć završen na Cetinju, u okviru manifestacije „Susret Cetinja, Srebrenice i Vukovara“, koju su organizovale Crnogorska pravoslavna crkva i Dukljanska akademija nauka i umjetnosti.

Antiratni otpor

Predstavnik Vukovara Želko Sabo rekao je na okruglom stolu „Da se više nikad ne ponovi“, da će sugrađanima prenijeti „istinu koju nije znao“ u vezi s antiratnim otporom na crnogorskom području.

„Nisam znao da je bilo otpora u vašem narodu prilikom napada na Dubrovnik“, rekao je Sabo, dodajući da samo takva istina „treba da nas zbližava i podstiče saradnju“.

Načelnik Opštine Srebrenica Abdurahman Malkić rekao je, zahvaljujući se organizatorima na podsjećanju na ratnu dramu u Srebrenici, da sa tog skupa treba poslati poruku „da će one koji su činili zločine stići ruka pravde“.
„Ne smije se dozvoliti progon, diskriminacija i ubijanje samo zato što neko nosi drugo ime, ima drugu boju kože, moli se drugom bogu“, rekao je Malkić, uz poruku da ne treba dozvoliti da zaborav prekrije ono što se dešavalo u prošlosti, kako se ona ne bi ponovila. Malkić je, iznoseći svoje doživljaje iz vremena okupacije Srebrenice, kazao da je bio dva puta ranjavan i da je pet mjeseci proveo u bosansko-srpskim logorima i samicama.
„Motiv mog povratka i političkog angažmana u Srebrenici je osveta. Ali ne da ubijam, palim, progonim, silujem i pljačkam, već da, kao neko ko je doživio strahote, pružim ruku pomirenja i pokažem da je suživot moguć i neophodan, a izgradnja povjerenja neminovnost“, objasnio je Malkić.
Srebreničanin Nijad Mašić kazao je da je, prema prikupljenim podacima, u Srebrenici tokom etničkog čišćenja poginulo oko hiljadu stanovnika toga grada, a tokom rata ukupno oko 11 hiljada. U jednom danu nestale su tri generacije – djed, otac i unuk, a tokom rata na području Srebrenice, Zvornika, Bratunca, Žepe i Vlasenice poginulo je 1.248 djece bošnjačke nacionalnosti, rekao je Mašić. Od tog broja, kako je objasnio Mašić, 173 djece bilo je u logorima, od čega je 46 silovano, a imala su od pet do 18 godina. Bez oba roditelja ostalo je 413 bošnjačke djece, dok je poginulo 27-oro srpske djece, napominjući da je podatke o stradanju srpske djece teško prikupiti.
Prema Mašićevoj ocjeni – najveću odgovornost za zločin u Srebrenici snosi međunarodna zajednica. To isto misli za stradanje predstavnik Vukovara Želko Sabo, koji je takođe učestvovao na ovom okruglom stolu.
„Najveća zvjersta i zločini u Vukovaru događali su se pred institucijama međunarodne zajednice. Njoj to nije bilo dovoljno da spriječi ono što se moglo spriječiti i kasnije u Srebrenici. Da je tada bilo više volje i želje, svi ti zločini se ne bi dogodili u ovom ratu“, smatra Sabo, dodajući da je nakon pada Vukovara iz njega nestalo dvije hiljade ljudi. Danas u Vukovaru „živimo i djelujemo zajedno sa Srbima“, rekao je Sabo. Po njegovim riječima onaj ko na to nije spreman ponovio bi prošlost.