Kineski investitori, „naoružani“ gotovinom, sve više kupuju strane marke i tehnologiju kako bi unapredili svoju konkurentnost i podstakli globalnu ekspanziju. Za razliku od zapadnoevropskih kupaca, koji otpuštaju radnike i zatvaraju delove firmi da ne bi duplirali poslovanje, kineske kompanije zadržavaju iskusne strane radnike i kreću u ekspanziju.

 Ta neuobičajena praksa Kine, zemlje koja je godinama bila optuživana da oduzima poslove u prerađivačkoj industriji Zapadu, donosi olakšanje evropskim ekonomijama pogođenim krizom i nezaposlenošću, poput Grčke i Portugalije. Kada su se ove godine među ponuđačima za jednu portugalsku banku ophrvanu problemima našle i dve kineske kompanije, zaposlenima u banci „zaigralo je srce od sreće“. Naime, oni su bili uvereni da će potencijalni kupci uraditi ono što kineski investitori sve češće rade u Evropi – sačuvati preko potrebna radna mesta i uložiti u proširenje poslovanja. Rui Rizo, prvi čovek portugalskog sindikata bankarskih radnika koji ima 41.000 članova, kaže da kineske akvizicije u Portugaliji nisu poremetile poslovanje. „Kompanije su zapravo ostale tamo gde su i bile. I to je ono što želimo i za Novo banko – strategiju zasnovanu na kontinuitetu“, izjavio je za agenciju AP Rizo.

Kineski ponuđači za portugalsku banku Novo banko su Fosun internešenel, konglomerat iz Šangaja, i osiguravajuća grupa Anabang iz Pekinga. Akvizicija Novo banko, ako bude završena, predstavljaće najveću kinesku kupovinu u evropskom sektoru finansijskih usluga. Prodaja je odložena pre mesec dana zbog parnice u koju je umešana banka, kao i zbog nekih nedoumica oko evropskih zahteva kapitala. Portugalija je, inače, četvrta država po kineskim ulaganjima u Evropi, dok Britanija zauzima prvo mesto. S druge strane, 5,1 milijarda evra, koliko iznose kineske investicije, predstavlja gotovo tri odsto bruto domaćeg proizvoda Portugalije, dok je u Britaniji to samo 0,45 odsto BDP-a. Kineska ulaganja u Portugaliji počela su 2011, kada je kineska korporacija Tri klanca, najveći svetski operater hidroelektranom, preuzela kontrolni udeo u nacionalnoj energetskoj kompaniji EDP. EDP je Kinezima dao tehnologiju za energiju vetra i međunarodno prisustvo kroz interese portugalske kompanije u 14 zemalja, uključujući 12 američkih država. I dok je stopa nezaposlenosti u Portugaliji u 2013. dostizala 17,7 odsto, EDP nije otpuštao zaposlene i nije imao problema sa sindikatima. Kompanija je sa novim vlasnikom zadržala i upravu i poslovnu strategiju. Korporacija Tri klanca potukla je rivale – nemačke i brazilske ponuđače, ponudivši premiju na cenu akcije EDP od 53 odsto. Takođe se obavezala da kompaniji EDP, koji ima dug od 17 milijardi evra, da zajam od dve milijarde i još dve milijarde za investicije. „Dobra stvar za Kineze bila je to što im je naše znanje pomoglo u širenju na međunarodnom nivou uz korišćenje nas kao baze. Za nas je dobro to što smo zadržali radna mesta“, kaže jedan od radnika EDP Orlando Ribeiro. Nakon godinu dana, Kinezi su postali lider portugalske energetike kada je državna korporacija Državna mreža, koja rukovodi najvećim delom kineske distributivne mreže, kupila 25 odsto portugalskog distributera energije REN.

Kineske firme suočene su sa sve većim pritiskom da diverzifikuju investicije jer privredni rast u drugoj po veličini svetskoj ekonomiji usporava a zarade i drugi troškovi rastu. „Investicije u inostranstvu su zaista ključne za mnoge kompanije“, smatra Andre Leskrug-Pjetri, osnivač i direktor A Kapitala, kompanije sa sedištem u Pekingu koja ulaže sa kineskim partnerima u evropsku imovinu. Kada je kineska kompanija Gili 2010. za 1,8 milijardi dolara preuzela Volvo, zaposleni u toj švedskoj kompaniji strahovali su od gubitka radnih mesta i promena u radu. Umesto toga, Gili je pokrenuo 11 milijardi dolara vredan program transformacije Volvo automobila u globalni brend i švedska radna mesta su sačuvana a proizvodni kapaciteti povećani. Sindikati u Oslu tvrde da su Kinezi poslodavci za primer od kako je filijala državne kineske kompanuje ČemČajna 2011. godine preuzela norveški Elkem. Kao dobar primer navodi se i nemački proizvođač mešalica za beton Pucmajster koji je nakon finansijske krize 2008. morao da otpusti više od četvrtine od 3.800 zaposlenih. Nakon što je kompaniju 2012. preuzeo kineski Sani, radna snaga Pucmajstera je porasla i premašila 3.000 u 2014, kada je kompanija ubeležila najveći prihod za sedam godina. ČemČajna je 2015. kupila i 26,2 odsto italijanskog proizvođača guma Pirelija i objavila da će dati ponudu i za preostali deo. Direktor Pirelija Marko Tronketi Provera obećao je da „neće biti uticaja na zaposlenost“ i sačuvao, pored ostalih, i svoj posao.



Najatraktivnije investicione destinacije

Sudeći prema rezultatima istraživanja berlinskog Merkator instituta za kineske studije i njujorške istraživačke i savetodavne grupe Rodium, vodeće evropske destinacije za kineske investicije su Velika Britanija, Nemačka i Francuska. Investicije, koje su u periodu od 2000. do 2014. godine iz Kine ušle u Evropsku uniju, premašile su 52 milijarde dolara (46 milijardi evra) i gotovo su dostigle sumu od oko 54 milijarde dolara, koliko je Kina u istom periodu investirala u SAD. Činjenica je, takođe, da kineske kompanije ne izmeštaju evropska radna mesta u Kinu. Naprotiv, pokazalo se da Kinezi zapošljavaju nove radnike i šire evropske istraživačke i razvojne aktivnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari