Aleksandar VučićAleksandar Vučić, Foto: EPA/ANDREJ CUKIC

Znate onu praksu trgovaca koji par dana pred, recimo, Crni petak, podignu cene, 30 odsto, da bi za taj dan „velikih popusta“ ponudili sniženje od 20 odsto?

E time je izgleda počeo da se bavi i predsednik Republike. On je za vikend objavio video na Instagramu na kom vadi iz korpe nekoliko proizvoda poput mleka, ulja, šećera, kafe, kulena… i govori kolika im je cena sada, a kolika će biti kada „oni“ sprovedu mere i nateraju trgovce da spuste cene.

I tako, on najavljuje kako će ulje, koje sada košta 200 dinara, da pojeftini na 160-170 dinara. Pa će mleko da pojeftini sa 155 na 130 dinara, a da šećer ne bi trebalo da prelazi 100 dinara.

Vučićev paradoks II 1
Miloš Obradović Foto: Luca Marziale / Danas

Zvezda večeri bio je kulen koji će predsednik svojim merama da obori sa 2.600 na „nešto više od 2.000 dinara za kilogram“ da mogu da priušte i naši sugrađani sa manjim primanjima.

Ali ne lezi vraže, neki ljudi na Internetu, a možemo i sami to da proverimo, odu u prodavnicu, fizičku ili onlajn, i nađu tamo da ulje sada košta 165 dinara, šećer je 95, a i mleko je već sad jeftinije od onog što je obećao predsednik. A i onaj kulen izgleda da ima sad da se nađe za 1.600 dinara.

Da li imamo slučaj s početka ili su savetnici predsednika namerno dali pogrešne cene, pošto razume se, predsednik ne ide u šoping od silnih obaveza, ili prosto žive u paralelnoj Srbiji Luj Viton torbica, Hermes cipelica i kulena od 2.600 dinara, za sada ostaje misterija.

Ruku na srce, posle dve godine zamajavanja sa „boljim cenama“ i „najboljim cenama“ baš u ovo doba, teško da je iko i polagao nadu u neko stvarno dugoročno pojeftinjenje.

Srbija u kojoj je prosečna plata za više od tri puta manja nego u Nemačkoj, ima cene hrane za svega pet odsto niže. I to se radi o cenama hrane u zemlji koja je i dalje dobrim delom poljoprivredna.

Svašta će predsednik i njegovi saradnici da smisle, posebno kada treba kontrolisati, sve pa i cene, ali nikako da se dosete da prava konkurencija zaista drži cene pod kontrolom.

U Srbiji nema nijednog pravog globalnog trgovinskog lanca, veliki prerađivači urnišu male poljoprivrednike (vidi mlekare), a moćni uvoznici i distributeri poznatih globalnih brendova zavrću ruke trgovcima, a šišaju kupce. Ne treba zaboraviti ni banke koje „se ubiše“ od davanja keš kredita po kamatnim stopama od preko 10 odsto.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari