foto A.K./ATAImagesAleksandar Vučić, predsednik Srbije, komentarisao je u izjavi novinarima tokom šetnje „Građani protiv blokada“ u Obrenovcu, objavu Đorđa Vukadinovića, rekašvi da urednik i istraživač NSPM spada u grupu onih koji „ne razumeju šta se zbiva u duši naroda“.
Ljudi to sagledavaju sa izvesnim zakašnjenjem, ne razumeju šta se zbiva u duši naroda, ja imam resurse, rezultate istraživanja nalaze fokus grupa i kriznih grupa, politika nije matematika, ljudi nisu klikeri, rekao je Vučić, napominjući da ih je „savetovao“ da se manu te priče, odnosno da su protestne blokade propale.
Đorđe Vukadinović, je prehtodno, na mreži Iks, objavio svoju kratku analizu opadanja protesta, u kojoj zaključuje, okrećući popularnu izjavu sociologa Jove Bakića da je za pad vlasti potrebno još protestnog „dinstanja“ i „karmelizovanja“, da je Vučićev režim taj koji srpsko društvo „karmelizuje“ i „dinsta“:
„Znam da to, pogotovo na tviteru, nije popularno reći:)) Ali, ne računajući onaj vidovdanski izuzetak, protesti su nakon martovske kulminacije uglavnom u većoj ili manjoj krizi i opadanju. To je donekle i razumljivo i očekivano, delom zbog prirodnog „zamora materijala“, a delom i zbog i sve očiglednijeg lutanja i konfuzije oko pravca u kojem bi protesti dalje trebalo da idu.
Takođe, mislim da su i letošnji incidenti, istrajavanje na totalnoj blokadi fakulteta (čak i onda kada za to više nije bilo većinske podrške ni među profesorima, ni među studentima) i demoliranje SNS prostorija, ma koliko bili „televizični“ i možda trenutno podizali adrenalin, u suštini bili štetni i kontraproduktivni sa stanovišta borbe za smenu režima, jer je Vučić te scene iskoristio da se pred spoljnim faktorima pokuša prikazati kao „žrtva“ i „faktor stabilnosti“, a masovnu studentsku i narodnu pobunu predstavi kao neku varijantu balkanskih „žutih prsluka“ i anarhista.
Protesti su samo jedan, doduše, bitan deo ukupne antirežimske borbe, ali mislim da je umesto svakodnevnih jalovih blokada i haotičnog jurcanja sa policijom potreban reset na mirna i masovna PERIODIČNA okupljanja sa jakim političkim ili simboličkim nabojem, koja bi demonstrirala slogu, odlučnost i istrajnost jedinstvenog antirežimskog fronta – nezavisno od priče o „kolonama“, „listama“, „Istoku“, „Zapadu“ i sličnim stvarima na kojima nas (odnosno, čitavo društvo) AV neprestano, uporno i, nažalost, uspešno „dinsta“, „jaše“, „prži“, cepa i „karamelizuje“.“
Знам да то, поготово на твитеру, није популарно рећи:)) Али, не рачунајући онај видовдански изузетак, протести су након мартовске кулминације углавном у већој или мањој кризи и опадању. То је донекле и разумљиво и очекивано, делом због природног „замора материјала“, а делом и…
— Ђорђе Вукадиновић (@djordjenspm) September 27, 2025
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


