Kada je reč o o promeni klime i sve jačem zagrejavanju zemlje, kao glavni uzrok navodi se često velika količina ugljen-dioksida. Krivci su, naravno, bili industrija, automobili, avioni. Potpuno je, međutim, zanemarena uloga kompjutera.
Kao što je dobro poznato ugljen-dioksid nastaje uglavnom iz fosilnih izvora energije, ugljena i nafte, koji zadovoljavaju sve veću čovekovu potrebu za energijom, a i potrebu za transportom s jednog kraja planete na drugi, bilo automobilom bilo avionom.

Kada je reč o o promeni klime i sve jačem zagrejavanju zemlje, kao glavni uzrok navodi se često velika količina ugljen-dioksida. Krivci su, naravno, bili industrija, automobili, avioni. Potpuno je, međutim, zanemarena uloga kompjutera.
Kao što je dobro poznato ugljen-dioksid nastaje uglavnom iz fosilnih izvora energije, ugljena i nafte, koji zadovoljavaju sve veću čovekovu potrebu za energijom, a i potrebu za transportom s jednog kraja planete na drugi, bilo automobilom bilo avionom.
Prema jednoj nedavno objavljenoj studiji, kompjuteri su odgovorni za podjednaku količinu ugljen-dioksida kao i sav civilni vazdušni saobraćaj. Ali, dok se odavno ukazuje na negativne posledice vazdušnog saobraćaja za klimu, štetne posledice korišćenja kompjutera se uglavnom prećutkuju. Barem u široj javnosti. U industriji se, ipak, već godinama razmišlja o tome kako proizvoditi kompjutere koji će imati manje negativne posledice za životnu sredinu i kako smanjiti njihovu potrošnju struje.
Među prvima u Nemačkoj je s tom temom u javnost izašla firma Fujitsu-Siemens. Još 1993. je na tržište izašla sa takozvanim zelenim PC – ijem, koji je bio manje štetan za životnu sredinu. Potrošači, međutim, nisu pokazali veće interesovanje pa se ni proizvođač više nije mnogo trudio oko podizanja ekološke svesti potencijalnih korisnika, kaže menadžer Fujitsu-Siemens Korina Kamerer:
„Mislilo se da potrošača više interesuje količina bitova i bajtova, a tek usput se spominjalo to da taj proizvod ujedno štedi energiju. Marketing je građen – ne na zelenom talasu, nego na tehničkim kvalitetama. Bilo je možda tehničkih zaljubljenika koji su se radovali novom proizvodu, ali gledajući ukupni marketing na tom polju je urađeno premalo“.
U poslednje vreme opšti stav se, ipak, promenio. U međuvremenu postoje različite medalje i oznake kvaliteta koje se dodeljuju proizvodima koji posebno vode računa o zaštiti okoline. Skoro sve veće firme u toj branši imaju ekološka odeljenja, a i u reklamnim porukama se ciljano ukazuje na manju štetnost proizvoda za životnu sredinu. Danas je lakše nego ranije potrošaču skrenuti pažnju na to da neki proizvod ne sadrži štetne materijale ili da troši manje struje.
Na području biznisa to se već godinama nagrađuje, pa i traži. Ali, kod običnih potrošača je godinama važila parola da je dobro ono što malo košta. Toliko dugo dok cene struje nisu postale tako visoke da se to osetilo na džepu, kod običnih potrošača je tendencija bila prema većoj snazi, prema većoj brzini kompjetora. Ali, u međuvremenu i obični potrošači vide da su računi za struju previsoki i hoće kompjutere koji manje troše.
Štedljivijim elementima u izgradnji kompjutera može se uštedeti do 40 odsto struje. Već kod uključenog stendbaj moda obični kompjuteri troše 70 do 80 vata, kod novog takozvanog zelenog kompjutera ta je potrošnja upola manja.
Hoće li to naterati potencijalnog kupca da se odluči za zeleni kompjuter ostaje zagonetka. Jer, uprkos diskusiji o promeni klime u poslednje vreme je porasla prodaja automobila koji puno troše. I kod kompjutera potrošač više vodi računa o izgledu nego o štetnosti za okolinu. Osim toga kompjuteri koji manje troše nužno su skuplji.
Ako se upotrebe transformatori s efikasnošću od 80 odsto, oni su skuplji. To se ne može nadoknaditi uštedom na nekom drugom delu kompjutera i ostaviti istu cenu. Dakle, što je veća efikasnost transformatora, to je skuplji PC.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari