U državi u kojoj je stopa nezaposlenosti među mladima, veća od 40 odsto, i u kojoj, s obzirom na propale privatizacije i veliki broj preduzeća u restrukturiranju koja će koliko sutra završiti u stečaju (li) likvidaciji, nastavlja da se tanji ionako dramatično smanjeni broj zaposlenih u realnom sektoru, nadležni u Vladi Srbije i dalje ne dozvoljavaju fabrikama Odrambene industrije Srbije (OIS) da zapošljavaju nove, pre svega mlade radnike i stručnjake, koji su im neophodni zbog održanja kontuinuiteta proizvodnje.

Tako Zastava oružje sredinom marta nije dobila traženu saglasnost od nadležne komisije Vlade da zaposli 350 novih radnika, odnosno mladih mašinskih inženjera, tehničara i zanatlija, koji su kragujevačkoj fabrici potrebni već duže od godinu dana, i koje, prema poslednjoj odluci nadležnih, neće moći da angažuje do sredine 2015.

Država, naime, Zastavu oružje i ostale fabrike OIS (Krušik Valjevo, Sloboda Čačak, Prvi partizan Užice, Milan Blagojević Lučani i Prva iskra Barič), koje se ubrajaju među vodeće domaće izvoznike, što će reći da imaju sopstvene prihode, i to devizne, tretira jednako kao javna preduzeća koja su korisnici budžeta, i otuda im već duže ne dozvoljava da zapošljavaju nove radnike. U poslovodstvu Zastave oružja kažu da vojna industrija državi “ne troši, već pravi pare”, imaju tražene i profitabilne artikle, uspešno proizvode, izvoze i donose devize u državu, a nikako da dobiju saglasnost za prijem novih radnika. U Sindikatu Zastavinih oružara tvrde da je zabranom zapošljavanja novih radnika ugrožen kontinuitet proizvodnog procesa u toj fabrici, a time i realizacija brojnih ugovora sa inostranim partnerima.

– Svi ugovori i poslovni planovi fabrike počinju da se dovode u pitanje, jer besmislenom odlukom Vlade o zabrani zapošljavanja, ne možemo trajno da angažujemo nove stručnjake i radnike. Naša fabrika već kasni sa ispunjenjem obaveza prema inostranim partnerima, zato što su, zbog nedovoljnog broja radnika, zastoji sve učestaliji, tvrdi predsednik Sindikata u zastavi oružju Dragan Ilić, napominjući da kragujevačka fabrika u poslednje vreme ovaj problem pokušava da reši angažovanjem nekoliko desetina mladih stručnjaka i radnika koji su dovedeni na “stručno usavršavanje”, i koji pristaju da rade za bedne nadoknade, nadajući se da će na taj način, kad se stvore uslovi, dobiti stalni posao.

Predsednik Saveza samostalnih sindikata u Kragujevcu Jugoslav Ristić, koji je i član Predsedništva SSSS-a, kaže da je odluka Vlade o zabrani zapošljavanja nerazumna. Jer , radi se o preduzećima koja imaju proizvodnju, koja ne traže 7.000 evra subvencija po novozaposlenom radniku, i koje će novim zapošljavanjem da pune, a ne da prazne budžet.

– Ova odluka Vlade deluje nadrealno kad se zna da je stopa nezaposlenosti u Srbiji iznad 30 odsto, te da je 25 posto građana Srbije na granici siromaštva ili živi u bedi, a da su među njima i zaposleni koji mesecima i godinama ne primaju plate, ili primaju nekakve zarade od kojih ne može da se živi, ističe Ristić.

Zastavi je, međutim, pored nekoliko stotina mladih radnika, neophodna i nova oprema. Država, kao većinski vlasnik fabrika OIS, najavila je početkom godine da će u 2015. u modernizaciju domaće vojne industrije uložiti 60 miliona evra. Zastavi i ostalim fabrikama OIS do sada od toga nije stigao ni jedan evro.

Fabrike OIS suočavaju se i sa najavom privatizacije 49 odsto državnog kapitala u njima, koja je predviđena Nacrtom zakona o proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme koji je bio na javnoj raspravi do 23. marta. Po okončanju javne rasprave, oglasili su se zajedničkim saopštenjem, sindikati fabrika OIS i poručili da imaju primedbe na pojedine odbedbe novog zakona. Sindikalne primedbe najvećim delom se odnose na način transformacije preostalog društvenog kapitala u vojnim fabrikama, čija se zajednička vrednost procenjuje na oko 7,5 milijardi dinara, a još više na najavljenu prodaju 49 odsto državnog kapitala u pred uzećima OIS, i to eksluzivno – inostranim investitorima.

Sindikalne organizacije Zastave oružja , Prvog partizana, Krušika, Slobode, Milana Blagojevića i Prve iskre, koji traže nastavak razgovora sa nadležnima u Ministarsvu odbrane i Vladi Srbiji o Nacrtu zakona, protive se delimičnoj privatizaciji (dokapitalizaciji) preduzeća, jer smatraju da bi to moglo da ima „kobne posledice“ po budućnost tih firmi, ali i bezbednost zemlje. Ovo tim pre što će, prema rečima Dragana Ilića, ukoliko društveni kapital u vojnim fabrikama do kraja 2015, ne bude besplatno podeljen radnicima, završiti u državnom akcijskom fondu, te da će inostrani investitori moći da ga preuzmu kupovinom akcija na berzi.

– Mislim da je Odrambena industrija poslednji resurs koji država treba da privatizuje. Uslov svih reformi jeste funkcionisanje pravne države, koje u Srbiji još uvek nema ni na vidiku, što znači da bi se, u takvoj situaciji, i privatizacija vojne industrije izrodila u novu pljačku državne imovine, uz opasnost od gubitka odrambenih tehnologija u koje je Srbija ulagala od osnivanja Topolivnice u Kragujevcu, davne 1851. godine, ističe Ristić

U delu stručne javnosti, za razliku od sindikalaca, preovlađuje stav da je delimična privatizacija, odnosno dokapitalizacija možda najbolji, ako ne, u aktuelnim domaćim ekonomsko-finanisijskoim (ne)prilikama i međunarodnom položaju zemlje, i jedini način za tehničko-tehnološko osavremenjavanje domaćih vojnih fabrika, što bi im obezbedilo konkurentnost na svetskom tržištu na duži rok.

Nekadašnji dugogodšnji generalni direktor Zastave oružja mr Dragoljub Grujović, koji je 2006. Doveo Remington u Kragujevac i Srbiju i obnovio izvoz Zastavinog oružja u Ameriku i druga svetska tržišta, kaže da je dugogodišnje tehničko- tehnološko zaostajanje domaće privrede, ostavilo velikog traga. Otuda su joj, ističe, dodatne investicije neohodne, kako bi se preduzeća namenske proizvodnje osposobila za brži razvoj i da bi, uz savremene tehnologije, poslovale sa pristojnijim profitima.

– Sumnjam da bi država, koja je većinski vlasnik barem onih šest najznačajnijih vojnih fabrika, mogla da obezbedi finasijsku konsolidaciju OIS, koju čine i druge firme iz oblasti namenske proizvodnje. Zbog toga je jedan, ako ne i jedini način za opstanak vojne industrije u Srbiji – dokapitzalizacija. Ulaganja inostranih investitora u vojne fabrike morala bi, međutim, da budu pod pažnjom Vlade, pre svega u smislu da se ne dozvoli promena njihovih proizvodnih programa u dužem vremenskom periodu. Ukoliko bi, pak, država zadržala većinski paket, onda bi ona morala da ima presudnu ulogu u strategiji razvoja i vođenju preduzeća, smatra Grujović.

Analitičar i bivši član Upravnog odbora Zastave oružja mr Vlada Vučković takodje smatra da je dokapitalizacija fabrika Odrambene industrije Srbjie, neophodna, i to upravo kroz ulaganja inostranih investitora.

– Država nema novca da finasira njihov tehničko-tehnološki trazvoj u meri koji bi im obezbedio opstanak na svetskom tržištu. S druge strane, inostrani kapital je neophodan i zbog pozicije na svetskom tržištu koja će sve više da zavisi i od porekla tog kapitalla, odnosno da li smo kao država deo evroatlantskih, ili nekih drugih integracija, ističe Vučković.

Nacrt zakona o proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme, nasuprot očekivanjima u vojnoj industriji, još uvek nije užao u skupštinsku proceduuru. Kad će, ne zna se. Ali, sindikati OIS, najverovatnije, neće “skrtšenih ruku” čekati njegovo usvajanje.

Sve veća potražnja

Dosadašnji ugovori Zastave oružja (izvozi u 50-tak zemalja širom sveta, od Evrope, Afrike i Azije, preko Južne i Severne A merike, do Novog zelanda i Australije) „teže“ oko 80 miliona dolara. Za Zastavino pešadijsko naoružanje, ponovo su zainteresovani i Ujedinjeni Arapski Emirati, koji bi da ugovore nove i dugoročne poslovne aranžmane, vredne nekoliko desetina miliona dolara. Amerikanci traže i dodatne isporuke lovačko-sportskog i oružja za ličnu odbranu, a za veće količine tog oružja zainteresovani su i kupci iz Kanade i Australije. Interesovanje za Zastavino lovačko oružje, tvrde u kragujevačkoj fabrici, raste i u zemljama EU, pre svega u Mađarskoj, Češkoj, Španiji, Nemačkoj i Slovačkoj, što najavljuje skorašnji povratak šumadijskih oružara na evropska tržišta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari