Čikago, glavni grad američke države Ilinois, nastao je oko vojničke kasarne 1833. i imao je tada samo 200 stanovnika. Već 1840. ih je 4.000.

Osam godina kasnije, 1848. povezuje se železnicom sa ostatkom zemlje. Prvi oblakoder je podignut 1885. od čelične konstrukcije… Ime je dobio od francuske transkripcije indijanskog izraza „shikaakwa“ (u prevodu: polje belog luka), kako su starosedeoci SAD, Indijanci, nazivali predeo na obalama jezera Mičigen, na kome se podizao Čikago.

Tek osamdesetih godina XIX veka, pedesetak godina od prvog većeg dolaska Srba u SAD 1830, kada su mnogi mornari i ribari iz Crne Gore pristigli u Nju Orleans u potrazi za poslom i boljim životom, započinje doseljavanje naših zemljaka u Čikago. Ivan Vučetić iz Boke Kotorske je prvi naš zemljak koji je stigao u Čikago 1872. A već 1878. je osnovano društvo „Obilić“. Mihailo Pupin je bez sumnje najpoznatiji Srbin koji je živeo i radio u Čikagu.

Broj emigranata koji se deklarišu kao Srbi u SAD uvećao se na samom kraju XIX veka i regiji Čikaga kad pristižu doseljenici iz Dalmatinske Zagore i drugih delova okupiranih od Austrougarske. Većina njih su ostali vezani za zemlju maticu, Srbiju, tako se tokom I svetskog rata 15.000 Srba dobrovoljaca iz SAD pridružilo srpskoj vojsci.

Međutim, tek nakon kraja II svetskog rata dolaze u Ameriku i doseljenici iz same Srbije. Prvo su to u najvećem broju pripadnici pokreta otpora Draže Mihailovića i vojni zarobljenici iz logora u Nemačkoj, koji nisu želeli, ili nisu smeli, da se vrate u zemlju pod diktaturom. Ubrzo im se pridružuju oni koji beže ilegalno od komunističkog režima, a sa otvaranjem granica početkom šezdesetih godina dolazi i neznatan broj ekonomskih emigranata, koji ipak najvećim delom ostaju u Evropi, našavši u njoj posao i bolje životne uslove.

Najpogubniji, nenadoknadivi gubitak za Srbiju je dolazak u SAD, devedesetih godina prošlog veka, uglavnom mladih, koji nisu želeli da učestvuju u građanskom ratu. Među njima je veliki broj akademski obrazovanih.

Čikago Amerikanci nazivaju često „vetrovit grad“ (windy city). Međutim, iako je Čikago zaista izuzetno vetrovit grad, pogotovu uz obale jezera Mičigen, naziv „vetrovit grad“ je dobio po svojim političarima, koji su unosili „vetar u politički život zemlje“. „Vetrovi“ (politički) su izbacili za predsednika države i Baraka Obamu, koji je započeo svoju karijeru kao socijalni radnik u južnim predgrađima Čikaga. Zahvaljujući tim „vetrovima“ i Rod Blagojević, sin siromašnog političkog emigranta iz Srbije, uzleteo je, izabran je 2003. za guvernera države Ilinois (on je drugi poreklom Srbin, koji je bio guverner neke države SAD posle Žorža Voinovića, guvernera Ohaja). Međutim ti vetrovi će promeniti smer za Roda Blagojevića. Smenjen je 2009. i pravosnažno osuđen 2011, jer je pokušao da proda upražnjeno mesto predsednika Obame u Senatu. Danas je u zatvoru u Koloradu, gde će provesti narednih 14 godina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari