Javno trgovačko društvo, odnosno ABA liga, počelo je zdušno, frapantno sa radom. Dok kuckam ovu kolumnicu odigrana su dva kola, kad tekst ugleda svetlost dana biće okončano i treće, a čim čitaoci prelistaju “Danas“ – “hokus, pokus“ – gotovo je i četvrto kolo “pokojne“ Jadranske!

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

 Bravo, pa se posle skupa zgražavamo što će broj povređenih igrača biti zamašan: igra se i putuje besomučno, nisu se svi baš pretrgli u pripremi na terenu za ovaj tempo takmičenja, kvalitet pojedinaca (samim tim i timova i ligice) krajnje je sumnjiv, a – tu je i Nastić… Dakle, posredstvom te-vea (Arena, od ''1'' do ''beskonačno'') svako ko ima dobar želudac i višak vremena može da baci oko, što i sam činim…

Međutim, prijatelji su odlučili da me povedu u Sremsku Mitrovicu, na ''srpski derbi'' novijeg datuma, Mega Leks-Partizan. Evo, telegrafski, mojih utisaka: najbolji, tog prekrasnog jesenjeg popodneva, bili su – riblja čorba i smuđ u ''Sojenici''; NJofru i Vrapca nisam poveo – jer bi se prvi napio i ostao sa nekim pivo-pecarošima na Savi, dok drugi ne gleda crno-bele, a i ljubomoran je na visinu Adina Vrapca; košarka je bila smušena, posebno u napadu, na nivou KLS lige; Mega konkretnija u odbrani, Timoti Luvavu iskazao napadačku raskoš; oba crno-bela pleja izduvala su dve lopte, silnim driblinzima u mestu; grupa navijača Partizana skandirala ime prethodnog trenera; dobro organizovana priredba, bez uticaja na kvalitet izvođača…

Rano je za svođenje računa, ali početak basket sezone, iz domaćeg ugla, izgleda ovako: kada bi četiri srpska ABA JTD ligaša nastupala u KLS-u, ovo takmičenje bili bi nešto jače od regionalnog; odnosno – bolja utakmica bila je FMP-Mladost nego Šentjur-Sutjeska, barem zbog nekolicine veoma talentovanih mladih igrača, Davidovca na primer. Drugo, naši timovi slabiji su nego lane (Zvezda, Mega i Metalac vidno, Partizan drastično), pa razmišljam o nekoliko stvari: kakav li će krkljanac nastati u Super ligi (koja će se takođe, zbog kvalifikacija reprezentacije za Olimpijadu, igrati po popularnom sistemu ''danas-sutra-prekosutra'') ako Srbija od oktobra 2016. godine bude imala tri predstavnika (a veoma izgledan je taj scenario) u ABA JTD, odnosno – hoće li valjevski Metalac ili beogradski Partizan izboriti treće mesto? Drugo, ako je predstavnik Crvene zvezde visoko pozicioniran u novoj rukovodećoj strukturi (kao i u Savezu, KLS ligi, barem dva kluba, bez fudbalskih), znači li to (i zašto da) da je nastavljen put utemeljenja i Drugoj ABA JTD ligici, a istovremeno zadat i završni, smrtni udarac puzajućoj srpskoj košarci? Posledično – učestvuje li više ''bitnih'' ljudi, neki svesno neki ulizički, u eutanaziji ovdašnjeg basketa (i zašto da), odnosno – kako ''neutralisati'' preostalu dvojicu glavešina u ovom negativnom trendu, kad je svesno uništen Stručni savet, recimo…

Ali, sa sumornih pitanja da pređem na ''vedru'' stvarnost, odnosno događanja u Zvezdi i Partizanu. Zašto u njima, pitate opravdano vi, zato što se sve u srpskom sportu projektuje (barem od 1945. godine) kroz ova dva sportska društvanca, odgovaram ja. Elem, nedelju dana ostalo je do početka Evrolige, a crveno-bela porodica ima brojne probleme u igračkom pogonu. Naime, Big Sofo kanda se malo ubucio, tako da (fizička sprema i brze lične) na terenu provodi objektivnih petnaestak minuta. Znači li to (i zašto da) da je Cirbes ''prvi'' centar i da su zamenili mesta – osim visine evro primanja? Gal Mekel je doveden kao vodeći plej, a svako naviklo basket oko vidi da Stefan Jović ima veći učinak pod oba koša, dakle – opet konverzija, osim visine parica, naravno… Rajan Tompson angažovan je za obe spoljne pozicije, trebaće mu vremena da se privikne na Evroligu, a ja glasnije nego što treba dumam: kad se saberu parice za Tompsona i ''otpremnina'' za Jaku Blažiča – nije li bolje da je Slovenac ostao (i zašto da), pošto je tu već dve godine i zna se njegov učinak, koji bi (u odsustvu DŽenkinsa i Kalinića) bio ove još veći? Konačno, zašto Simonović (i pre povrede Dangubića) pored Gudurića i Davidovca, pa još ''nemoguća misija'' sa Papanikolauom, odnosno – ko je to ''izgubio'' kompas, pa sad tvrdoglavo traži dublera Kaliniću (da igra i ''leđima'') i zašto nalazim da to nije prvi trener CZ? Da li samo jedan čovek, ili i ostali ''robotići na navijanje'', smatra da je lakše i unosnije ući u drugi krug Evrolige, nego lansirati u prvi plan tri mlada igrača i sačuvati novce?

Naravno, imam još gomilu pitanja, kao i za vodeće ljude (ko su oni?) Partizana: da li je definisano ko je odgovoran za ovo brzinsko propadanje kluba (i zašto nije), kao i pravi put, način i vreme uzdizanja glave? Drugo, ako je dvojac Vujošević-Danilović imao ''lufta'' pet sezona da dovede Partizan u evropskih šesnaest, koliko vremena će biti dato Pekoviću i Božiću i zašto mnogo manje? Treće, ako nemaš novca, kao sada (a gde je isti ''ispario''?) – moraš uvek da računaš na jak omladinski pogon, da iz njega popunjavaš prvi tim, a ne sumnjivim ''polovnjacima''. Dalje, može li skromni timčić igrati napad improvizacijom i ličnim (ne)kvalitetom, ili dužom kretnjom, odnosno – koji ''model igre'' izabrati u promenjenim uslovima? Ali, nema veze, to ja onako, više za sebe laprdam. Na kraju, imaju li sa ovim tekstom veze (i zašto da) dve nove NJofrine floskule – ''fukare je malo, ali je monolitna'', odnosno – ''život je kratak, zgrabi batak''…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari