Ko misli da je Mirko Cvetković premijer koji to nije – uprkos njegovim nedavnim odlukama koje su u medijima protumačene i kao lupanje šakom o sto – može da zaviri u ne tako davnu prošlost i pronađe plejadu likova, nekadašnjih visokih državnih funkcionera koji su to bili samo na papiru, dok je vladao neko drugi. Jedan od njih je i Zoran Lilić, bivši predsednik (1993. – 1997.) bivše Savezne Republike Jugoslavije, ovih dana medijski tražen povodom događaja u Libiji. Nekadašnji model doživljavan je i kao politički maneken. S pravom ili ne.


Lilića iz strašnog perioda u kojem je bio predsednik – u susedstvu su besneli ratovi u koje prema Miloševićevoj doktrini SRJ nije bila umešana – pamtimo po brkovima i komičnim gestikulacijama viđanim u RTS-ovim dnevnicima: predsednik obično sedi za čelom masivnog kabinetskog stola i državnički preklopljenih ruku, prav kao strela, klima glavom dok s ozbiljnošću krutom nešto objašnjava sagovornicima koje je primio u audijenciju.

U strašnom, dakle, vremenu Lilić je bio i predsedavajući Vrhovnog saveta odbrane čega će se kasnije setiti Haški tribunal ali će, navodno, od optužnice protiv njega odustati zarad Lilićevog svedočenja na suđenju Miloševiću. Haškim istražiteljima Lilić je, prema nekim tvrdnjama, govorio da nije imao bilo kakav direktan uticaj na politiku vođenu za njegovog mandata.

I kao što je devedesetih Lilić bio znan kao „onaj s brkovima“, danas, s novim imidžom, podseća „na onog jednog što je imao brkove“. Lilić je posle 5. oktobra priznao da mu je odgovaralo da izgleda kao neko ko se ne meša u svoj posao: to mu je omogućavalo „međunarodne i bezbednosne kontakte“.

Ti kontakti su izgleda bili dragoceni i Miloševiću koji je Lilića 1999. imenovao za svog savetnika za ekonomske odnose s inostranstvom sa, prema nekim izvorima, posebnim akcentom na Libiju i Irak, a prema drugim na Hrvatsku. Vredno je pomena i da je Lilić te ratne godine prethodno smenjen s mesta vicepremijera SRJ, pošto se zalagao za okretanje države prema svetu i evrointegracije, te da je u leto 2000. definitivno raskrstio s Miloševićem pošto se sukobljavao sa njegovom ženom i njenim julovcima.

Lilić se angažovao u spasavanju bugarskih medicinskih sestara i palestinskog lekara koji su u Libiji pre nekoliko godina bili osuđeni na smrt pod optužbom da su bebe zarazili virusom side. Bivši predsednik SRJ, prema nekim izveštajima, u ovom slučaju se lažno predstavljao kao izaslanik predsednika Bugarske Georgija Parvanova. Danas srpski mediji Lilića predstavljaju i kao najboljeg domaćeg poznavaoca prilika u Libiji. Lilićeve libijske veze obavijene su velom misterije, čemu najviše sam doprinosi izjavama kao što je ona da je teško dati odgovor na pitanje da li se čuo sa Gadafijem nakon izbijanja krize.

Interesantno je da je Lilić, koji je od 2008. kao kadar SPS-a predsednik Upravnog odbora Javnog preduzeća Putevi Srbije, u danima naglašene političko-medijske osude libijskog pukovnika neskriveno na njegovoj strani. Lilić se deklariše kao Gadafijev pristalica i prijatelj. Još egzotičnije zvuči tvrdnja da je bivši predsednik SRJ specijalni Gadafijev izaslanik za Srbiju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari