Ovo je bila dobra godina za crnogorske pčelare. S tom konstatacijom slažu se gotovo svi proizvođači meda koji su već stekli povjerenje mušterija i, tradicionalno već, nemaju problema sa plasmanom ni meda, ni ostalih pčelinjih proizvoda.

I Milenko Raičković, pčelar iz sela Gradac, koji je svoje proizvode izložio na manifestaciji „Podgorički dani meda“ (održava se već dvadeset jednu godinu zaredom na glavnom gradskom trgu u Podgorici) zadovoljan je prinosom meda. On kaže da je iz četrdesetak košnica, smještenim u ljutom crnogorskom kršu, „izvrcao“ više od pola tone kvalitetnog meda.

– Med sakupljen sa pelina, koji dominira u mom selu i okolini, veoma je kvalitetan i uvijek je na dobroj cijeni, tako da ma koliko da proizvedem svu količinu prodam na kućnom pragu. Pčele, kao uostalom i ostali pčelari, tokom godine selim na sjever Crne Gore, tačnije na Žabljak pa tako imam meda sakupljenog i sa drugih medonosnih biljaka, ali je pelin u mojoj proizvodnji dominantan. Med ima dobru prođu cijele godine, a pojačanu prodaju bilježimo za vrijeme višenedeljnih postova – kaže za Danas Raičković koji se ovim poslom bavi više od 20 godina i koji stalno uvećava broj košnica iako mu pčelarstvo nije jedini izvor prihoda.

Osim na „Danima meda“ u Podgorici Raičković često svoj med i ostale proizvode izlaže na sličnim manifestacijama u zemljama u okruženju, najviše u Bosni i Hercegovini i Srbiji, a glavni motiv za to je više razmjena iskustva sa kolegama, nego sama prodaja. Osim u centralnom i sjevernom dijelu Crne Gore med visokog kvaliteta pčele sakupljaju i na Crnogorskom primorju, što ne čudi imajući u vidu da je i taj dio Crne Gore bogat raznovrsnim ljekovitim biljem, tipičnim za područje Mediterana.

Jedan od uspješnijih primorskih pčelara je Željko Radman iz sela Ratiševina u blizini Igala, opština Herceg Novi, čiji pčelinjak broji oko sto košnica koje godišnje u prosjeku „proizvedu“ više od tonu meda. I on je zadovoljan prinosom, za plasman, takođe, nema problema, mada ističe da ne treba zanemariti krizu i pad standarda što i te kako utiče na prodaju s obzirom na to da kilogram meda po cijeni od deset eura nije baš dostupan velikom broju građana. I on pčele seli na Durmitor, dok mu se jedan pčelinjak stalno nalazi u Nudolu, opština Nikšić. U Herceg Novom, kaže Željko za naš list, Udruženje pčelara je veoma aktivno – broji 58 članova i većina, kao uostalom i on, namjerava da poveća broj košnica.

Mirko Šćepanović, predsjednik Udruženja pčelara Podgorice, koje je najbrojnije jer okuplja 230 pčelara, smatra da pčelarstvo u Crnoj Gori treba stalno afirmisati kao jednu od najorganizovanijih grana poljoprivrede a med i ostale pčelinje proizvode kao zdravu hranu. On ističe da je to neophodno uprkos tome što se stalno beleži trend povećanja broja pčelara, košnica i proizvedenih količina meda. Crnogorski pčelari tvrde da se cijene meda neće povećavati, što znači da se kilogram tog, sa nutricionističke tačke gledišta, dragocenog proizvoda, može nabaviti za deset do dvanaest eura. Iako su, kažu, skočile cijene opreme i sredstava neophodnih za rad u pčelinjaku .

 

Unosan biznis

Da je pčelarstvo isplativ posao i da postaje sve važnija grana poljoprivrede u Crnoj Gori, o tome najbolje govore podaci o broju pčelara i košnica. Samo u 2014. godini broj registrovanih pčelara povećan je za 7,85 odsto, odnosno sa 1.579 na 1.703. Povećan je i broj košnica i to sa 43.210, koliko ih je bilo registrovano u 2013, na 47.854 (u 2014. godini), što predstavlja rast od 10,75 odsto. I proizvodnja meda je u porastu pa je u prvoj polovini ove godine proizvedeno 450 tona, dok je u istom periodu lane proizvedeno 325 tone meda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari