8. avgust // petak //



Pre svega nekoliko dana većnici grada Niša obavestili su sve Nišlije da „punjenje budžeta u prvih šest meseci 2014. godine ide po planu“ i da budžet grada nije ugrožen kako se priča u javnosti. „Nešto nije u redu“ – mrljao sam sam sebi u bradu.


Nekoliko velikih nelogičnosti odmah upada u oči:

a) grad Niš je za prvih šest meseci 2014. godine „po planu“ prikupio 3,2 milijarde dinara,

b) grad Niš je za celu 2014. planirao da prikupi oko devet milijardi dinara.

Dakle, za pola godine grad je jedva prikupio trećinu planiranih godišnjih sredstava. Pritom, ne postoji nikakav razlog zašto bi se priliv povećao u drugoj polovini godine. Ovo je praksa koja se dešava ne samo u Nišu već u celoj Srbiji već godinama unazad. Tako je bilo i pod DS, i pod DSSom i sada pod SNSom.

Broj tužbi protiv Grada Niša zbog neisplaćenih dugovanja sve je veći, sve veći deo budžeta ide na plaćanje neisplaćenih višegodišnjih dugovanja uvećanih za kamate i sudske troškove, sve je više zaposlenih na lokalu…

Ne, budžet Grada sigurno nije ugrožen. Zašto verovati brojkama kada političari objašnjavaju drugačije? Da li ću verovati svojim očima, inače kratkovidim i pod dioptrijom?

Danas se Direkcija za izgradnju grada Niša obratila javnosti sa informacijom da su „zbog lošeg punjenja budžeta Grada redukovali velike projekte“. Pritom, na jugu Srbije sve što nije asfaltiranje ulica se smatra velikim projektom. Ma, sigurno je sve u redu.

9. avgust // subota //

Muči me ova priča oko kvazi pravoslavnih zilota i dece u vojnim uniformama. Zapravo, ne mogu niti tvrditi da su ti ziloti zaista „kvazi“ jer nikada nisam čuo da se SPC iskreno i jasno odrekla delovanja ovih grupa, kao niti desničarskih grupa koje se pozivaju na pravoslavlje u Srbiji.

Ako se isprati proces buđenja nasilnog islamističkog fundamentalizma na istoku, taj proces je otpočeo potpunim nestankom, čak i namernim uništenjem, do tada jake sekularne levice. Bez obzira da li je na vlasti ili opoziciji, sekularna levica u prostor javne debate unosi vrednosti koje stvaraju značajnu ravnotežu u društvu. Posebno u odnosu na pojavu religijskog fundamentalizma. Srbija nema levicu. Iz ovog razloga brinem da ćemo se tek naslušati priča o raznim militantnim zilotskim grupama u Srbiji.

Stranke koje sebe predstavljaju kao neku vrstu levice, SPS i DS, upravo su stranke koje su u Srbiju uvele užasno naopake običaje da opštine slave slave, a Titove i Slobine slike u svojim kancelarijama zamenili su ikonama. Rekao bih uz istu dozu verovanja da će te slike pomoći da opstanu na vlasti.

10. avgust // nedelja //

Čitam danas tekst u kojem ekonomski ekspert objašnjava da Srbija nije prezadužena i da nije jasno ko to u javnosti plasira informacije o mogućem bankrotu!? Prolazi me jeza. Ista ona od petka. U istom tekstu inače piše da se Srbija dnevno zadužuje 3,5 miliona evra. Sigurno nema razloga za brigu.

11. avgust // ponedeljak //

U javnosti se sve više govori o stogodišnjici od početka Prvog svetskog rata. Često se spominje i Gavrilo Princip kroz različite perspektive – heroj, mučenik, izmanipulisani mladić, produžena ruka viših interesa. Imam problem kada mi nekoga ko je ipak ubica predstavljaju kao heroja. Ubica meni ne može biti heroj, bez obzira kakav narativ se krije iza opravdanja tog ubistva.

Tu dolazimo zapravo do izuzetno bitnog pitanja za nas kao društvo – ko su i šta su heroji u Srbiji? U poslednjih 25 godina, koliko dopire sećanje mog svesnog života, razni likovi su proglašavani herojima, od strane različitih ljudi i iz različitih razloga.

Kada sam bio mali, u školi su me učili da je naš vojnik bio cenjen u Prvom svetskom ratu zato što nije ubijao zatvorenike, zato što je u boju bio častan. Moj pradeda je bio Solunac, moj deda učestvovao u NOB-u. Kada bi ih pitao da li su ubili nekoga tokom rata, obojica bi odgovorili da nisu ili ne znaju. Obojica su govorili da su jednostavno pucali u pravcu odakle se pucalo na njih. Obojica su sigurno vrlo dobro znali istinu. Obojica su brinuli o meni svojim odgovorom.

Sadašnji premijer je nekada davno, ne hronološki već više onako politički, stavljao plave table na zgrade i kuće u želji da cele ulice nazove po svom tadašnjem heroju Ratku Mladiću. Sledbenika takve krvoločne ideje ima i danas širom Srbije.

Kako smo za tako kratko vreme prešli ovako naopak put? Koji su naši kriterijumi po kojima mi, kao društvo, biramo heroje?

Izborom naših heroja mi se predstavljamo celom svetu danas, a biramo kako će se buduće generacije ponašati ovde. Heroji odražavaju vrednosti jednog društva, vrednosti kojima težimo i koje želimo da ostvarimo kao društvo. Zato, pažljivo birajmo heroje. Birajmo heroje koji čuvaju i spasavaju živote, a ne one koji ih oduzimaju.

12. avgust // utorak //

Zahvaljujući mom radu u Nacionalnoj koaliciji za decentralizaciju (NKD) često obilazim Srbiju. Nije bilo okruga u Srbiji koji nisam obišao poslednje tri-četiri godine. I kada govorimo o Srbiji kao maloj i siromašnoj zemlji, trebalo bi da budemo svesni da je to konstatacija koja jeste tačna, ali je toliko opšta da zapravo skriva pravu realnost Srbije.

Srbija je zemlja ogromnih razlika. Mi jesmo u proseku siromašna zemlja, ali kada znate da je prosečna junska plata samo u 27 opština i gradova u Srbiji bila iznad tog siromašnog proseka, dobijate realniju sliku. Prosečne plate čak u 144 opština i gradova u Srbiji su ispod proseka. Dakle, pet od šest opština i gradova u Srbiji su ispod proseka po primanjima. Ima li potrebe naglašavati da je od 27 opština i gradova koji su iznad proseka, čak 13 na teritoriji Beograda?

Možete li zamisliti život u opštini gde je prosečna plata 24.000 dinara? Znate li da je u čak 19 opština u Srbiji prosečna plata ispod 30.000 dinara?

Odgovornost je na politici, u donošenju političkih odluka bez sagledavanja njihovog mogućeg učinka na život u Srbiji. Politike u Srbiji se već decenijama donose politikanstva radi, radi dobijanja jeftinih poena pred izbore i radi borbe protiv političkih neistomišljenika. Zavod za statistiku Srbije je skoro objavio podatak da čak i uz porast nataliteta, usled migracija, jug Srbije će izgubiti oko pola miliona stanovnika u narednih dvadesetak godina. Neka cela naselja će nestati. Već vidim buduće generacije u Srbiji koje neće znati gde je i šta je Surdulica, Sjenica, Ub. Možda im to neće ni biti potrebno!?

13. avgust // sreda //

Živimo u užasno korumpiranom društvu. Korupcije ima na svim nivoima društva – od politike, preko zdravstva, sudstva, obrazovanja, pa sve do dečijih vrtića. Korupcija je postala važan deo kulture svakodnevnog života – bolestan sam i potrebna mi je veza kod dobrog doktora. Nezaposlen sam, učlaniću se u stranku da bi me oni zaposlili. Postupak na sudu? Poznajemo li nekog sudiju?

Jedan od najgorih oblika korupcije, jedno od društveno najopasnijih ponašanja i dela u današnjoj Srbiji, jeste partijsko zapošljavanje. Lokalni antikorupcijski forum grada Niša upozorio je grad da ima oko 700 ljudi viška zaposlenih samo u lokalnoj administraciji (tu nisu ubrojane lokalne institucije kulture, predškolske ustanove, javna preduzeća…)! Ovi ljudi ne samo što su prekobrojni već svake godine nas koštaju oko pet do šest miliona evra koliko ode na njihove plate. Preko toga, Republika svake godine smanjuje iznos transfera ka gradu Nišu upravo zbog prekomernog zapošljavanja.

Prošle nedelje je objavljen snimak na portalu Južne vesti. Na sastanku SNS-a se otvoreno pričalo o tome koga treba zaposliti, kako je nastao koalicioni dogovor oko zapošljavanja i gde je zapelo. Ljudi čiji se glasovi čuju na snimku kasnije su potvrdili njegovu autentičnost, objašnjavajući da sve to nije tako strašno – pa to se oduvek radilo!? U Srbiji će se verovatno sve završiti na višednevnom razgovoru u čaršiji o tome kako je nekoliko političara ispalo smešno ovom prilikom, a kako je strašno što se sve to dešava. U društvima koje suštinski teže razvoju, tužilaštvo bi momentalno pokrenulo krivične postupke jer je ovde reč o ozbiljnim koruptivnim delima koje prepoznaje i naše zakonodavstvo. U zemlji u kojoj svi znamo da je partijsko zapošljavanje svakodnevica, kako je moguće da u javnosti nije poznat niti jedan slučaj da je tužilaštvo pokrenulo bilo kakav postupak u vezi s jednom od najopasnijih društvenih pojava u Srbiji – partijskog zapošljavanja?

14. avgust // četvrtak //

Večeras počinje Nisville festival. Najznačajnija kulturna manifestacija južno od Beograda, najveći džez festival u Srbiji, možda i na Balkanu. Festival koji je dokaz da se u Srbiji može i kada vas politika neće. Koja još manifestacija u Srbiji može da se pohvali da ima preko 700 kandidata za volontiranje tokom festivala? Toliko Nisville znači Nišu.

Ipak, Nisville izgleda toliko ne znači Republici. I odmah sam se ujeo za jezik! Koliko to nije tačno. Niš je pun ljudi iz cele Srbije tokom Nisville festivala. Zapravo, zabrinjavajuće je koliko Nisville znači Srbiji, ali ne i Ministarstvu kulture. Ovo ministarstvo je, uz zaista sramno obaveštenje, odbilo da finansijski podrži Nisville ove godine.

Šteta po Ministarstvo kulture je nesaglediva. Da, ne po Nisville, već po Ministarstvo kulture. Ne znajući šta Nisville znači ovom delu Srbije, odbili su da podrže festival. Na taj način su nam svima stavili do znanja koliko im je jug Srbije zapravo nebitan. I uprkos ministarskim odlukama, i ove godine ćemo se sjajno provesti, otkriti neka sjajna nova imena, čuti legende bluz i džez muzike. I ove godine će Niš i Nisville festival porasti još malo tokom naredna četiri dana. Ministarstvo kulture neće biti deo toga. Setićemo se toga kada dođu izbori. Obećavam.

Autor je član UO Nacionalne koalicije zadecentralizaciju iz Niša

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari