Stefan Arsenijević: Miki Rubiroza je bio u pravu 1

„Da ne bude da će biti prikazano sve ono što smo dosad videli, samo u drugom kontekstu, ove nedelje od 19 sati, pre razgovora sa Srđanom Điđom Karanovićem, ekskluzivno ćemo organizovati projekciju njegovog studentskog filma ‘Ma nemoj!’ koji je inspirisao seriju ‘Grlom u jagode’.

Zanimljivo je da glavni lik, koji podseća na Baneta Bumbara, u tom filmu glumi Goran Marković“, kaže za Danas Stefan Arsenijević, reditelj, koji je zajedno sa fotografkinjom Majom Medić priredio i knjigu posvećenu ovoj kultnoj seriji. NJen četrdeseti rođendan biće proslavljen u Dvorani kulturnog centra Beograda zato što je „Grlom u jagode“ najbolja serija ikad snimljena o Beogradu, podseća Arsenijević. NJegov prvi susret sa serijom se, kaže, desio početkom devedesetih godina.

„Prikazivala se repriza a ja sam tada, baš kao i junaci serije na početku, bio tinejdžer. Za mene je ‘Grlom u jagode’ bila potpuno otkrovenje jer se bavila bolnim temama odrastanja koje su i mene mučile a sve se dešavalo u toj mojoj zemlji u kojoj sam odrastao a koja se u tom trenutku raspadala. Zapravo se veoma jasno sećam tog osećaja da je serija bila projekcija onoga kako bi trebalo da izgleda moj život a ne potpuni horor koji se tada zbivao“, primećuje Arsenijević.

„Spram rata, siromaštva, sankcija, izolacija i svih onih užasa kojima smo bili zatrpavani, pogotovo na televiziji, ‘Grlom u jagode’ mi je delovala kao nešto potpuno normalno. I danas, kad god pomislim na tu seriju, pomislim na to kako život treba da izgleda, na neku normalnost od koje se sve više odlepljujemo. Kad to kažem, mislim pre svega na odnose među ljudima – istovremeno toplinu, sentimentalnost, i lucidnost s kojima je ova serija, u stvari, napravljena. Ona je meni bila sklonište u kojoj postoji neki normalni svet“, konstatuje naš sagovornik odgovarajući na pitanje šta njemu lično znači „Grlom u jagode“. Kada je reč o epizodi koju bi izdvojio, kaže da su on i Maja Medić u knjizi izabrali desetu.

„Izdvojili smo ono što nam se čini da sumira sve. To je kada tata Sreten razgovara sa Banetom i kaže: ‘Svi smo mi u nekom trenutku hteli da kažemo ne ali smo ipak rekli da…’ Taj deo smatram bitnim zato što je ‘Grlom u jagode’ priča o jednoj generaciji koja je puna snova, nada i ambicija, neretko i preko mogućnosti. Tokom deset godina koliko prati junake, ona beleži kako oni vremenom odrastaju i postaju ljudi, kako u stvari pristaju na kompromise i na kraju završavaju kao mediokriteti. Ako odgledate seriju od početka do kraja, u stvari, shvatate upravo to. Điđa je jednom rekao da je to bila njihova osnovna ideja, ali da misli da niko nije gledao sve epizode i da se zbog toga svi identifikuju i vole i dalje Baneta Bumbara. Ja mislim da je obrnuta stvar. Da se svi identifikuju i vole ovu seriju zato što ona u stvari govori istinu i veoma je bliska životu. Vrlo retko se neko ostvari i ispliva, a većina završi u dosadnim poslovima i mediokritetstvu. Ta rečenica ‘svi smo mi u nekom trenutku hteli da kažemo ne ali smo ipak rekli da’ ima veze sa odrastanjem i prihvatanjem ovog užasnog sveta u kojem sve teže živimo“, objašnjava Arsenijević.

On napominje da je „Grlom u jagode“ važna i po tome što prvi put progovara o mladima i prati prvu građansku posleratnu generaciju, što se više puta i navodi u seriji. Iako se fokusira na šezdesete, ona prati razdoblje od 1945. do 1975. godine.

„Posle toga, 1986, opet zatičemo junake u potpunom čemeru koji nagoveštava šta će se kasnije desiti. Mnogi su tom filmu ‘Jagode u grlu’ zamerali da je suviše crn, da je razbio nevinost glavnih junaka i da suviše pesimistički gleda na njihovu budućnost, a posle 1986. stvari su išle sve gore i gore i čini mi se da se iz toga apsolutno nismo izvukli“, smatra Arsenijević.

S tim u vezi, jedan od ključnih momenata serije jeste scena u kojoj Bane Bumbar i Miki Rubiroza stoje na železničkoj stanici i pričaju da li treba otići ili ostati. Miki govori kako čim bude došao do nekih para koje ‘vrte’ otići će u svet po lovu i standard. Na to Bane odvraća da on neće i kaže:

„Vidiš, mislim da je mnogo veći fazon praviti svoj svet ovde i činiti da jednog dana kada ti i ja budemo u staračkom domu, neka druga dva kulova, Francuza, negde u Parizu, recimo na ‘Gare de Lyion’ pljuckaju udalj i kažu: ‘Treba otići u Beograd. To je prava stvar.'“

Upitan šta misli – ko je od njih dvojice bio u pravu, Arsenijević odgovara:

„To je večno pitanje u ovoj zemlji a bojim se da sa svojim tridesetdevetogodišnjim iskustvom uviđam da su bolje prošli oni koji su otišli i da je Miki Rubiroza bio u pravu.“

Naš sagovornik kaže da će tokom proslave jubileja biti prvi put upriličeno kolektivno gledanje serije na velikom platnu, što će, uveren je, biti poseban doživljaj. Tim pre što je, kako kaže, fascinantno koliko je sa zanatske strane ta serija i dalje moderna.

„U aktuelnoj produkciji američkih humorističkih serija je dominantna forma kvazidokumentaristički pristup, da glavni junaci govore u kameru. To je danas standard a neverovatno je da je ta forma postojala pre 40 godina u nečemu što je, uslovno rečeno, humoristička serija kod nas. Posebno je zanimljivo to mešanje vremenskih tokova. Serija zahvata period od trideset godina i vrlo lako se kreće u prošlost, sadašnjost i budućnost. Ono što je zanimljivo i trenutno veoma moderno jesu i glumci koji u serijama glume fikcionalizovane likove samih sebe. Ta samoironija je danas veoma prisutna a u ‘Grlom u jagode’ smo to videli u epizodi u Rovinju gde se pojavljuju glumci Stanislava Staša Pešić i Dragan Zarić. Bane se zaljubljuje u Stašu Pešić, koja glumi u velikim filmovima, i kasnije u jednom momentu njih dvoje čak pričaju o ‘Pozorištu u kući’. Ta neka vrsta slobodne igre koja sama stvara svoja pravila je nešto što vrlo retko viđamo, kao i to bogatstvo postupaka i ideja. Ako je sada to moderno, možete zamisliti koliko je to u prvom trenutku bilo eksperimentalno i avangardno a opet, cela serija, a to je veliki kompliment i majstorstvo, uprkos svemu tome se veoma lako gleda. Sve te ozbiljne rediteljske zahvate vi kao gledalac uopšte ne primećujete, nego kao i sve velike i genijalne stvari pratite veoma lako“, zaključuje Stefan Arsenijević.

Uprkos palanačkom mentalitetu

„Samo malo u detinjstvu sam zakačio tu veliku zemlju i normalan život. Najveći deo sam proživeo u vremenu koje stalno čekamo da prođe – u stalnim krizama i osećanju da stvari idu nagore i, čak kad nam deluje da malo krenu nabolje, nekako je sve prožeto razočaranjima. E, u tom smislu ‘Grlom u jagode’ je serija koju osećaš – šta ja taj Beograd bio. Pa čak iako povremeno ismeva taj palanački mentalitet koji je postojao šezdesetih godina, a pogotovo sada ipak vam daje neku neophodnu dozu normalnosti i zbog te serije volim Beograd. Sigurno ga ne volim zbog onoga čemu sam svedočio tokom svog odrastanja, u šta se taj grad pretvarao“, kazao je između ostalog u razgovoru za Danas Stefan Arsenijević.

 Cenzurisane scene

„Poznato je da je u epizodi o 1968. godini izbačeno nekoliko scena jer je tako sugerisano. One su bile, u stvari, o tome kako je Bane, kao i na sve, išao zato što svi idu i da juri devojke. Snimljen je na protestu i u Kozaračkom kolu“, kaže naš sagovornik.

 

 Na početku „Stav o glavi“

Od petka, 28. oktobra, od 20 sati u Dvorani kulturnog centra počeće proslava 40. rođendana serije „Grlom u jagode“. Svečanost počinje predstavljanjem ekipe serije, sledi otvaranje izložbe fotografija i promocija knjige „Grlom u jagode – 40 godina TV serije“. Projekcija prve epizode „Stav u glavi“ zakazana je od 21 sat a narednih dana zaključno sa nedeljom biće prikazan ceo serijal. Program uključuje i dvosatne razgovore sa autorima i glumcima serije.

Knjige snimanja

U foajeu Dvorane kulturnog centra Beograda biće izloženo 250 fotografija. Prema rečima Stefana Arsenijevića, materijal je sakupljan sa više različitih strana – najvećim delom iz Arhiva RTS koji je bio producent „Grlom u jagode“ ali i iz privatnih arhiva Branka Cvejića i Srđana Karanovića. Kuriozitet postavke su knjige snimanja koje je za svih deset epizoda napravio Srđan Karanović. One pored odštampanog dela sadrže i originalne beleške Karanovića pred i tokom snimanja serije, podatke o promenama dijaloga, kao i finalne varijante, odnosno prepisan dijalog koji se odvija u samoj sceni. Publika će moći da prelista reprinte knjiga snimanja iz tri epizode i dobije uvide o samom procesu rada i razmišljanja Srđana Karanovića tokom nastajanja serije“, ispričao je Arsenijević za naš list.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari