UN ambassadors in Security Council meeting

Reuters

List papira sa državnim grbom, pečatom i inicijalima – diplomatskim notama države zvanično komuniciraju, objavljuju rat, sklapaju mir, priznaju jedna drugu ili povlače tu odluku.

Četrnaest godina od kada su vlasti u Prištini proglasile nezavisnost, Srbija tu odluku odbacuje i vodi diplomatsku ofanzivu da ubedi neke države da povuku odluku o priznanju suverenosti Kosova.

Dok kosovske vlasti kažu da nezavisnost priznaje 117 zemalja, iz Beograda navode da je broj daleko manji, ali tačne podatke nije lako utvrditi.

Sjedinjene Američke Države i većina zemalja Evropske unije priznale su nezavisnost Kosovo, dok Španija, Slovačka, Kipar, Grčka i Rumunija nisu, kao ni Rusija, Kina, Brazil i Indija.

„Svaka suverena država je slobodna da odluči da li želi da prizna neku drugu državu ili ne“, objašnjava Milena Sterio, profesorka prava sa Univerziteta Klivlend u pisanom odgovoru za BBC na srpskom.

Povlačenje priznanja je kontroverzno pitanje jer ne postoje jasno definisani zakonski i institucionalni regulatorni mehanizmi, smatra Gzim Visoka, profesor studija mira i sukoba sa Univerziteta Dablin siti u Irskoj.

Ipak, povlačenje priznanja nije neuobičajeno i nepoznato u diplomatskoj praksi, smatra Branka Latinović, diplomatkinja u penziji.

U tom slučaju „prestaju diplomatski odnosi, povlači se osoblje, poništavaju se prethodno sklopljeni ugovori – to je čitav jedan sklop mera“, dodaje Latinović.

„Tada se takođe šalje nota – zvanični i najviši diplomatski akt, ali se to dešava i nije ništa novo“, kaže Latinović.

Kako i zašto se povlači priznanje države

Enver Hasani, profesor ustavnog prava iz Prištine, kaže da otpriznavanje nije pravna kategorija i da ne postoji u međunarodnom javnom pravu.

„Kada nekog priznate, to je de jure akt, nepovratan akt i ne može da se povuče“, kaže Hasani za BBC na srpskom.

Profesor Visoka objašnjava da ipak postoje situacije u kojima je povlačenje priznanja moguće.

„Povlačenje se smatra opravdanim i logičnim kada država prestane da postoji u onom obliku na osnovu kog je usledilo priznanje ili kada je država nastala kao rezultat sile, odnosno kršenjem međunarodnog prava.“

Visoka navodi primer Tajvana koji je proglasio nezavisnost od Kine još 1949.

Nezavisnost Tajvana su neke države priznavale i otpriznavale više od šest puta, u samo nekoliko meseci.

Peking smatra da je Tajvan otcepljena pokrajina koja će jednog dana ponovo biti sastavni deo Kine.

Odluka o povlačenju priznanja razmatra se i u odnosu na aktuelnu geopolitičku situaciju, kaže profesorka Sterio.

„Ukoliko je neka država pod političkim pritiskom treće države, vrlo je moguće da će popustiti i promeniti odluku.

„Tako su Argentina, Kostarika i Kanada prvobitno predložile na sednicama njihovih parlamenata da se prizna Severna Koreja, ali je pritisak Južne Koreje bio jači, te su predlog povukle“, pojašnjava ona.

Visoka kaže da su note o priznanju i povlačenju priznanja instrument koji države koriste kako bi što više drugih zemalja „privukle u sopstveni tabor“.

„To je kao na berzi – odluke uglavnom menjaju manje, postkolonijalne države, koje pri svakoj promeni nacionalne vlade menjaju spoljnopolitički kurs, a na čiju stranu ću da tas da prevagne zavisi od toga ko će ponuditi više“, objašnjava profesor.

On smatra da se u slučaju Kosova, predsednik Srbije Aleksandar Vučić oslanja na bliske veze koje je nekadašnja Jugoslavija imala sa državama članicama Pokreta nesvrstanih.

Dodaje i da je Vučić vodio i „kovid diplomatiju, tako što je davao vakcine državama koje nisu priznale Kosovo ili su pokazivale spremnost da preispitaju odluku o povlačenju.“

Vučić

Fonet

Šta povlačenje priznanja (ne)znači

Odluka jedne države da ne posmatra drugu državu kao nezavisan i suveren subjekat ne znači uvek i prekid komunikacije na svim nivoima.

Neretko se dešava da državnici uprkos zvaničnom nepriznavanju ili povlačenju, nastavljaju da se sastaju formalno ili neformalno, kaže profesor Visoka.

„Povlačenja priznanja mogu dovesti do sve veće diplomatske izolacije i ograničenog pristupa međunarodnim telima“, dodaje on.

U slučaju Kosova, Visoka smatra da Beograd ima dva cilja: onemogućiti ulazak Kosova u međunarodne organizacije i pokupiti političke poene na domaćem terenu.

„Kada je konkretno reč o Kosovu, uticalo bi na međunarodni položaj, smanjile bi se šanse da se učlani u međunarodne organizacije, jer što je više država koje povlače priznanje, to se smanjuje broj onih koji će glasati za prijem“, kaže.

Vašington, 4. septembar 2020.

REUTERS/Leah Millis
Kosovski premijer Avdulah Hoti potpisnik je Vašingtonskog sporazuma kojim je dogovoreno i priznanje Izraela

Međutim, sam broj priznanja nije presudan za prijem država u međunarodne organizacije.

„Kada je Crna Gora dobila stolicu u Ujedinjenim Nacijama, imala je mnogo manje razvijenih bilateralnih odnosa sa drugim državama nego što Kosovo ima sada.

„Slično je bilo i sa Hrvatskom, u trenutku ulaska u ovu organizaciju, priznavalo ju je oko 50 država, a Kosovo u ovom trenutku ima gotovo duplo više bilateralnih zvaničnih odnosa“, kaže Visoka.


Profesor Visoka navodi i primer Palestine koju priznaje više od dve trećine zemalja članica Ujedinjenih nacija, a u ovoj organizaciji nema status člana, već posmatrača.

Ujedinjene nacije su 1947. izglasale da se Palestina podeli na dve države, jevrejsku i arapsku, a Jerusalim je postao međunarodni grad.

Taj plan su prihvatile jevrejske vođe, ali ga je arapska strana odbila i plan nikada nije sproveden.

Pošto nisu uspeli da reše problem, Britanci koji su upravljali Palestinom decenijama, napustili su teritoriju 1948, a jevrejski politički lideri proglasili su stvaranje države Izrael.

Mnogi Palestinci su se usprotivili i počeo je rat u kojem su učestvovale i vojske susednih arapskih zemalja.

Stotine hiljada Palestinaca pobeglo je ili je proterano, a do trenutka kada su se borbe završile primirjem naredne godine, Izrael je kontrolisao veći deo teritorije.

Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) je 1988. donela deklaraciju o nezavisnosti.

Nezavisnu Palestinu do sada je priznalo 139 država. U novembru 2012, članice Generalne skupštine Ujedinjenih nacija izglasale su da Palestina dobije status „države posmatrača koja nije članica“.

Visoka kaže da posledice postoje i za države koje odluke često menjaju, jer deluju neozbiljno i nestabilno.

Suverene i nezavisne države, bez obzira na da li su priznate ili ne – kao što je, recimo, Kosovo – moraju da poštuju međunarodno pravo, smatra profesor Hasani.

„Ne može jedna suverena država da se ponaša u međunarodnoj zajednici kako hoće“, dodaje on.


Diplomatski ring Beograda i Prištine

Diplomate iz Srbije godinama vode kampanju čiji je cilj smanjenje broja država koje su priznale nezavisnost Kosova, a zvaničnici Prištine za prijem u međunarodne organizacije.

Na pauzu su otišli u septembru 2020, kada su pred tadašnjim američkim predsednikom Donaldom Trampom u Vašingtonu potpisali sporazum i stavili jednogodišnji moratorijum na kampanje koje su do tad vodili.

Kosovo se obavezalo da neće aplicirati za ulazak u međunarodne organizacije, a Srbija da će prestati da zagovara povlačenje priznanje.

Čim je moratorijum istekao, i Beograd i Priština nastavili su diplomatske ofanzive.

Kosovo je podnelo zahtev za prijem u Savet Evrope u maju 2022.

Nikola Selaković, ministar spoljnih poslova Srbije, tada je rekao da u fioci ima četiri nove note o povlačenju priznanja, a nekoliko meseci kasnije, predsednik Srbije je saopštio da ih je sedam.

„Borićemo se i ćutaćemo sve dok oni ne krenu sa ulascima u neke nove institucije, a tog trenutka kada krenu iznenadiće se brojem zemalja koje misle drugačije i jasnom većinom koju u ovom telu, kao što su UN, danas imamo“, rekao je Vučić u septembru.

Aljbin Kurti, premijer Kosova, poručio je u razgovoru za CNN da „nezavisnost Kosova potvrđuje velika većina država u svetu koja ga je i priznala, ali i Međunarodni sud pravde“.

Dodao je da se nada da će u narednim nedeljama i mesecima doći do pravno obavezujućeg sporazuma o međusobnom priznanju, jer smatra da su pravne rasprave o nezavisnosti Kosova završene.


Kosovo je od 2008. godine član nviše međunarodnih organizacija:

  • Međunarodnog monetarnog fonda,
  • Svetske banke,
  • Evropske banke za obnovu i razvoj,
  • Svetske carinske organizacije,
  • Centralnoevropskog ugovora o slobodnoj trgovini (CEFTA),
  • Stalnog arbitražnog suda,
  • Svetske fudbalske federacije,
  • Evropske fudbalske unije,
  • Međunarodnog olimpijskog komiteta

Novi predlog Francuske i Nemačke

Predsednik Vučić je ovog vikenda saopštio da su dve najveće evropske sile iznele predlog – Kosovu članstvo u Ujedinjenim nacijama, a Srbiji zauzvrat brzi ulazak u Evropsku uniju.

„Ne bismo bili ponižavani i primoravani da formalno priznamo Kosovo, ali bi bilo važno da se ne bunimo i damo jasan signal svima da smo saglasni sa članstvom Kosova u UN“, rekao je Vučić.

Međutim, upozorio je da bi „za Srbiju i zbog Ustava, ali ne samo zbog Ustava, neprihvatljivo da Kosovo bude članica UN i to će imati posledice“, ne otkrivši više detalja.

Da li će ovaj predlog ponovo zaustaviti kampanje priznavanja i otpriznavanja, saznaće se u narednim nedeljama, kada lidere Beograda i Prištine očekuju brojni diplomatski sastanci sa predstavnicima Evropske unije i najvišim zvaničnicima zemalja članica.


Možda će vas zanimati i ova priča


Četrnaest godina posle proglašenja nezavisnosti, Kosovo je priznalo oko 100 zemalja.

Ipak, tačan broj nije poznat.

Priština navodi brojku od 117 zemalja, a u Beogradu kažu da ih je daleko manje.

Među zemljama Evropske unije koje nisu priznale Kosovo su Španija, Slovačka, Kipar, Grčka i Rumunija, a kada je reč o svetskim silama, to su Rusija, Kina, Brazil i Indija.

Kosovo je od 2008. godine postalo član nekoliko međunarodnih organizacija, kao što su MMF, Svetska banka i FIFA, ali ne i Ujedinjenih nacija.


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari