Bez jake nauke nema ni kvalitetne nastave na fakultetima

Ostavite komentar


  1. Već napamet znamo ovu pesmu – o diskriminaciji kolega vezanih za univerzitete!? Neupućeni će možda poverovati da je tako jer oni ne znaju da isti ti profesori nikada ne pozivaju istraživače sa instituta da drže kurseve niti studentima preporučuju da uzimaju teze kod kolega iz instituta. Univerzitetski profesori imaju monopole na doktorskim studijama i neuporedivo više plate od kolega u institutima, a naučni rezultati su im niži. Treće, napredovanje u nastavna znanja neuporedivo je lakše na fakultetima nego u institutima.

    1. Slazem se sa vama.Sedam doktora sam izvela od 2015 u novoj oblasti, Nisam mogla da budem mentor., Jer to moze samo da bude profesor sa fakulteta. Naravno moraju da budu na radovima, bez doprinosa. Cak je bilo uslova da se prvo objavi rad kao potvrda da tema ima smisao kao uslov prihvatanja. Naravno i na institutima je mnogo problema od nepotizma, neznanja i umtvljena projektnim finasiranjem. Cela nauka je dezorjentisan i apaticna.

  2. Možda za početak da „redovni“ profesori na fakultetima počnu da „redovno“ dolaze na posao, a ne da vođenje vežbi i predavanja prepuštaju upravo tim istraživačima na projektima koji im služe poput posilnih. Ministarstvo ne zabranjuje novim zakonom zaposlenje istraživača na Fakultetima, već samo traži da im se tačno definiše status – ako će da drže nastave kao do sada, onda ih lepo i zaposlite u nastavi, a ako će se samo baviti naukom, onda ih lepo primite na neki od naučnih instituta fakulteta. Da ne bude kao do sada da istraživači služe kao lični robovi šefova projekata, pa rade i u nastavi i u nauci i još pride kuvaju kafu i kopiraju dokumenta za profesore.

    1. Stav člana 126 glasi „Od dana stupanja na snagu ovog zakona,
      fakulteti i inovacioni centri ne mogu angažovati istraživače
      u istraživačkim i naučnim zvanjima“. Predlogom zakona ne zabranjuje rad istrazivaca na fakultetima?

  3. Slazem se sa jomentarima ivanagroznog i Jovana Markovica samo bih jos dodala par recenica. Ja sam i sama zaposlena kao saradnik na jednom fakultetu i moram reci da je stanje nauke na fakultetima ocajno jer profesori dobiju projekte nista se ne rade jer kontrola rezultata i ucinka skoro da ne postoji, ako se nesto i uradi rade saradnici i asistenti koji dobijaju 5 i 6 mesto na radu a profesori koji nisu imali nikakve veze ni idejne ni realizatorske sa radom pisu se kao odgovorni i prvi autori. Takodje veliki broj profesora ucenjuje asistente i saradnike i zadaje im zadatke kao sto su da im kupe hranu , cuvaju decu i slicno – da i toga ima verovali ili ne. Ko se pobuni ili odbije da radi nesto vrlo brzo leti sa posla. Nauka na fakultetima je u ocajnom stanju , profesore ne zanima uopste naucni rad niti rezultati niti to da se stvori nesto novo vec samo da nagrabe sto vise sebi u dzep. Tako da pozdravljam ovaj zakon i nadam se da ce se neradnicima stati na put.

  4. Neverovatno je kako se u komentarima o nekoj štetnih pravnoj normi uvek pojave teze o tome kako data grupa takvu normu i zaslužuje, jer zaboga u toj grupi ima pojedinaca koji se nepravedno, nepopteni, ne rade svoj posao… Ideja je, dakle, da se ozakoni jedna nepravda prema čitavoj grupi, jer se priča po čaršiji ili neko zna nekog ko je čuo da je neko vido da neki profesor ne drži nastavu, nesvesno radi na projektu ili ne savetuje studente za odabir mentora prema idealima naučno-istraživačkog rada?!

  5. Zakon je samo ozvanicio status koji istrazivaci imaju na srpskim univerzitetima a za koji bi mogli da se zahvale svojim kolegama u nastavi. A „research fellow“ pozicije na koje se dekanka poziva su svuda u svetu privremenog tipa i samo prolazna etapa ka krajnjem zaposljenju na, najcesce, univerzitetu. Samo njihovo postojanje nije nekakva dobro promisljenja kategorija neophodna za naucni rad nego posledica hiperprodukcije naucnika pa i tome treba razmisliti.

  6. Slažem se sa gotovo svim stavovima iznetim u članku, i podržavam ih. Jedino što smatram za običnu smejuriju govor o „diskriminaciji“ fakultetskih nastavnika u odnosu na nas, zaposlene na naučnim institutima. Univerzitet, bez obzira na sve promene vlasti, dosledno čuva svoj monopolistički položaj kada je reč o nastavi, diplomama, doktoratima i, last but not least, primanjima, koja su znatno veća od onih na institutima. Fakulteti već decenijama planski čine sve da spreče ravnopravno učešće ljudi sa instituta u obrazovanju, a sada povrh svega dolazi i pritužba da su diskriminisani. Mogli biste malo da razmislite o tome da li „jaka nauka“ treba da postoji i na institutima, pa da se za nju borimo zajedno, cenjena profesorka, ili možda polazite od toga da univerzitet i u nauci treba da ima monopolistički položaj?

    1. Pa zna se da na fakultetima nema prave nauke. 90 posto profesora sa 30 godina radnog staza nema vise od 5 radova na JCR listi. Nije li to sramotno. A o porodicnim i interesnim neradnickim grupamq da ne govorim.

      1. Opet uopstene stvari. Ako vidite da neki profesor ne drzi nastavu, nema ni 5 referenci sa SCI liste i sl. to ne znaci da su svi takvi. A ne znaci da su svi naucnici po institutima naucnici. Institut koji se nalazi blizu Politike (zaboravio sam mu ime) ne radi svake zime po tri meseca!! Napredovanje po institutima je po formalnim kriterijuma. Gomila radova je dobijena dopisivanjem i sl.
        Pogledajmo kako sve to funkcionise u razvijenom svetu i napravimo nase institute i fakultete takvim. To je mnogo efikasnije.

        1. Radovane, pa i Vi uopstavate s tim da se na institutima napreduje dopisivanjem radova i slicno. Cinjenica je da smo nazalost svi pomalo isfrustrirani uopste ovim stanjem u nauci. I na fakultetima i na institutima ima profesora i istrazivackih grupa koje istinsko rade i stvaraju originalna i vredna dela publikovana u videcim casopisima. Nazalost takvi su u manjini i najgore sto imaju ista primanja kao i oni potpuni neradnici kao sto neko gore napisa sa 5 radova sa SCI i sto ne drze nastavu. Najbolje bi bilo uvesti mehanizme kojima bi se izvrsila kontrola pre dodele nicanih sredstava u smislu da ko nema odgivarajuci broj i kvalitet radova ne moze dobiti projekat a i da se na kraju svakog projekta izvrsi evaluacija u smislu sta je urajdeno i da onaj ko ne uradi nista ili jako malo a trosi sredstva snosi neke sankcije i posledice. Ako se nista znacajnije ne promeni tonucemo kao naucnici sve dublje i dublje i nista vredno se nece stvoriti.

  7. Na tehnickim fakultetima su profesori uspostavili eksplataciju studenata u saradnji sa privatnim firmama. Studenti se obucavaju prema profilima tih firmi I uskracuje im se sire znanje. Korupcija, neodgovornost I nepotizam su obuzeli fakultete. Nema nikakve dugorocne strategije razvoja. Ide se cak do toga da se privatne firme proglasavaju za nekakve institute I stipendiraju iz budzeta. Opste rasulo u obrazovnom sistemu.

  8. Hajde da se osvrnemo na ključni problem nauke u Srbiji. Citiram: „Dok Hrvatska i Slovenija izdvajaju 1%, zemlje EU u proseku oko 1,8%, a SAD oko 3% BDP-a, Srbija je na evropskom začelju po izdvajanju za nauku, samo 0,3 % BDP-a…“ Ako se pritom uzme u obzir koliko je mizeran naš BDP – ja bih rekao da su naši naučnici (gde god da rade) istinski heroji što uopšte uspevaju da objavljuju i toliko koliko objavljuju.

    Sad, mi možemo da pristanemo na to da se izdelimo u tabore: instituti protiv univerziteta, naučna zvanja protiv protiv nastavničkih, da se pljujemo letnji dan do podne i da se, kad nam se ukaže sitna prilika, svetimo jedni drugima i za ono za šta nismo krivi – ili naučna zajednica može da odluči da se ujedini i da se izbori za normalne uslove rada u jednom konceptu u kome je konkurencija kvaliteta, rezultata i ideja predstavlja ključni stub funkcionisanja nauke.

    Ni univerziteti ni instituti nisu ni anđeli ni đavoli – nažalost, evo gledam kako neki lako pristaju da se ujedamo kao gladni psi kad im se baci oglodana koska.

  9. Drage kolege sa instituta,
    Samo vas molim da pogledate koji su kriterijumi za izbore u zvanja fakultetima PMF-a u Beogradu. Mene cudi da su kolege iz moje oblasti sa dvadestak radova naucni savetnici (placeni 12 meseci godisnje za naucni rad). dok njihovi ispisnici sa 30+radova jos uvek nisu redovni profesori. Ili se mozda ne secate da su zaposleni na institutima oborili konkurs za projekte 2016. godine… Nije vam odgovarala rekategorizacija?

Ostavite komentar


Lični stavovi

Zašto (ne) izaći na izbore? 9

Zašto (ne) izaći na izbore?

Koalicija "Srbija protiv nasilja" se raspala i ostavila preko 900 hiljada birača, koji su za njih glasali na decembarskim izborima sa dilemom da li da glasaju ili bojkotuju predstojeće beogradske i lokalne izbore.

Naslovna strana

Naslovna strana za 4, 5. i 6. maj 2024.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.

Zdravko Šotra, filmski režiser

Danas čitam danas, Danas sam čitao juče i sutra ću čitati Danas zato što je to sve što nam je ostalo od dnevne štampe.