Foto: Shutterstock/Radovancev ZarkoPrelepi majski dan. Prilazimo manastiru Ribnica kod Mionice. Priroda bajkovita i magična. Pećina i reka stvaraju bajku pred našim očima, ali oči vide sve više više i magije, u stvari i previše magije. Ljubičasti lav, zlatni petao i srebrni orao nam se ukazuju pred očima. Manastir se renovira i ukrašava se kao kapije u okolini Požarevca.
Razlog naše posete je želja da krstimo ćerku. Srećemo monahe, kažemo sve kako dolikuje — dobar dan, pomaže Bog, odgovor stiže i ne znam zašto, ali uvek moraju da dodaju nešto tipa „od Boga dobro“ i još nešto, kao neka potreba da nam pokažu da nismo dovoljno savladali crkveni jezik.
Pitamo sa kim bismo mogli da popričamo o krštenju, tada prvi put čujem to „magično“ — Otac Arsenije. Evo vam njegov broj i pošaljite mu poruku. Šaljem poruku i sutradan dobijam odgovor: „Praštaj ali mi to ovde ne radimo“.
Razočaran, mislim se, pa šta radite? U pošti šaljem pisma, kod mehaničara popravljam auto, u prodavnici kupujemo pa sam očekivao da mogu u manastiru krstiti dete. Povratkom u Beograd, saznajem da sam neinformisan i zaostao jer ne koristim Instagram, a Arsenije je „zvezda Instagrama“.
Opet su mi pokvarili maštu jer sam bio ubeđen da je ono tamo sve bilo zezanje i da se snima film „Čuvari manastirske rakije 2.0“.
Moraću i ja instalirati Instagram ali prvo ću guglati da li SPC ima call centar da vidim u kojim objektima se šta može raditi.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


