Dama i lovci

Maske samozatajnosti su pale. Kandidati za mjesto predsjednika SDP-a su uz dosadašnje nominirane Željku Antunović, Zorana Milanovića i Tonina Piculu i službeno postali Milan Bandić, Zlatko Komadina, Zvonimir Mršić i Mato Arlović. Ako Glavni odbor stranke ne ograniči popis aspiranata, ovih „sedam veličanstvenih“ vjerojatno će dobiti društvo još ponekog esdepeovskog samuraja, željnog individualne pravde, na samoj konvenciji stranke.
U Račanovo vrijeme se prakticirala skromnija unutarstranačka konkurencija za to čelno mjesto, pa ova brojka potvrđuje da je SDP hrabro krenuo u vlastitu demokratizaciju, što je presudan korak, kakav bi trebala učiniti svaka naša nominalno demokratska, a realno diktatorska stranka, za departizaciju i stvarnu demokratizaciju hrvatskog društva. Novo ime je među kandidatima – staro ime – Mato Arlović. Je li on uskočio u igru jer se osjetio liderom ili da oduzme glasove Zoranu Milanoviću, koji bi na budućim parlamentarnim izborima trebao pokrivati Slavoniju? Komadina i Mršić su lokalne pojave, bez šire regionalne potpore, kakvu dijelom može dobiti Picula.
U igri ipak ostaje troje ključnih igrača: Antunovićeva, Bandić i Milanović.
U Željku Antunović, kao sadašnju mjeru SDP-a, ima povjerenje čitavo izborno tijelo, u Milana Bandića zagrebačko i dijelom dalmatinsko, a u potencijal Zorana Milanovića također cijela stranka.
Za Bandića bi izbor za predsjednika značilo legalizaciju samoubojstva obvezama, tako da će se prava konfrontacija voditi na crti Antunovićeva-Milanović, s time da i u tom unutarstranačkom šahu dame imaju prednost pred lovcem.