Svetislav Basara već poslovično pokazuje svoju nesposobnost, ali i nespremnost da se uključi u bilo kakvu ozbiljnu polemiku. Ostaje i dalje veran svojim opsesivnim fascinacijama. On jednostavno smatra da je njemu sve dozvoljeno, pa i najgrublje klevete i ideološka podmetanja.

 To se desilo i ovoga puta. U tekstu koji je bio povod ovoj polemici nastojao sam da ukažem na to da je u svojim neprestanim i sve bezočnijim napadima na Dobricu Ćosića, Slobodana Antonića, Đorđa Vukadinovića i Slobodana Gavrilovića pogazio sve elementarne principe pristojnosti. Naveo sam da se radi o opsesivnoj fascinaciji koja Basaru dovodi do tvrdne da je Dobrica Ćosić krivac i za etnička čišćenja u građanskom ratu u bivšoj socijalističkoj Jugoslaviji. O tome se radi u ovoj polemici – o elementarnoj pristojnosti i osećaju za meru. Ali Svetislav Basara je mnogo puta do sada pokazao da u svojim tekstovima jedino prati svoje opsesivne fascinacije, a manje ili mu gotovo ništa ne znače činjenice i ozbiljna argumentacija. Njegova reagovanja se svode na niz dodatnih uvreda i pokušaja da se u polemiku unese jezik ličnih uvreda, ideoloških i političkih diskvalifikacija.

Karel Kosik u knjizi Mostovi preko evropske rijeke i drugi spisi, napisao je nekoliko izvanrednih zapažanja o pristojnosti. „U takvoj sam situaciji smatrao činom elementarne pristojnosti (da li je nužno podsećati šta je pristojnost, AIDOS, značila u antičkoj Grčkoj? Pristojnost je temeljni princip demokratije) javno braniti velikog mislioca. Pristojnost je životni humus sveukupne kulture i svakovrsnog suživota. Gde je pristojnost uništena, a na njeno mesto dođu lukavost i pohlepnost, tamo je u samim temeljima ugrožena kultura. Pristojnost nije zastrašenost i prosečnost. Zna meru, mudrost je svakodnevnog života.“ Pristojnost je deo čovekovog osnovnog obrazovanja i verovatno je teško odraslom čoveku da menja svoj način mišljenja i ponašanja. Ali Svetislav Basara bi mogao da pokuša da malo pristojnosti unese u svoje opsesivne fascinacije, možda bi se tako manje oslanjao na lične uvrede, ideološke diskvalifikacije i pamfletsko harangiranje. Znati meru, kako kaže Kosik, znači doseći mudrost života. Kako vreme prolazi Svetislav Basara pokazuje da nije savladao ove elementarne uslove dostizanja mudrosti, jer on samo sve više tone u glib neodmerenosti, nepristojnosti, ličnih i ideoloških diskvalifikacija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari