BUDŽET DO PODNE, BUDŽET OD PODNE: Znate kako, ljubav je slepa. Neke žene su volele američku Dinastiju, druge su vežbale ljubav i španski uz latinoameričke sapunice, a treće su iznenađene položajem žene u turskim serijama. Žene imaju veoma razvijen taj životni refleks. Ne znam da li bi iz ove regionalne selidbe od Amerike preko Evrope do Balkana trebalo izvlačiti političke zaključke.

O tome odlučite sami. Tek ja, mimo sveg ženskog sveta, volim skupštinu. Ovu našu domaću, srbijansku. Naročito kad se prihvati budžeta. Ovog našeg domaćeg. A svetskog: Za tridesetomesečnog mandata ove vlade, jedan budžet je trajao u proseku četiri meseca; u kriznim vremenima veliki broj zemalja u regionu i u Evropskoj uniji imalo je dva do tri rebalansa tokom 2009. i 2010. godine. Ne dešava se to samo nama i zato ne treba predstavljati da se dešava samo nama, rekla je ministarka finansija Diana Dragutinović. Dakle, nema sumnje, već u trenutku kad počne da se primenjuje, budžet za 2011. godinu biće pase. Takva su ti moderna vremena. Koja bi želeo da zaustavi jedino mlađani Balint Pastor. Da ga zamrzne u vremenu i računu. „Ovaj krizni budžet u stvari je srećni budžet za sve kojima je stalo do Ustava“, rekao je Pastor, koji na prvi pogled ne liči na već zaboravljenog Crnogorca Svetozara Marovića, ali se u Suboticu vratio s nadimkom „ljubitelj Ustava iz Vojvodine“. Ovim se budžetom prvi put srećni vojvođanski račun poklopio sa vladinim budžetskim računom. Pa je vojvođanskih sedam odsto isto što i vladinih sedam odsto. Ako je verovati Ivanu Andriću (LDP) građani Srbije su tehnološki najnepismeniji u Evropi, pa je onda jasno da jednom ručno usaglašenih vojvođanskih sedam odsto i vladinih sedam odsto nije pametno izlagati rizicima rebalansa. Daleko bilo, što bi rekao srećni Pastor. Zašto, recimo, i južna Srbija želi jednom kad poraste da bude Vojvodina, on je objasnio na primeru NIS-a. Od čije je prodaje Vojvodini pripalo 90 odsto, ali joj 40 odsto još nije isplaćeno. Koliko je od prodaje Duvanske industrije Niš i Duvanske industrije Vranje pripalo južnoj Srbiji.

KOLIKO KOŠTAJU IPA FONDOVI: Ceo budžetski dokument ima 1.114 strana. Da su poslanici u tehnološki pismenijoj državi možda bi im i pošlo za rukom da ga pročitaju. Ovako, ništa. A i da su se trudili, ne bi stigli ni do polovine uzbudljiog štiva, a već će im stići isto takvo, obimno i uzbudljivo. A novo. Ipak, budžet je knjiga u kojoj se osnovne smernice vladine politike ne mogu sakriti. A kao što je poznato nema ovoj vladi ništa važnije od odlaska u Evropu, infrastrukturom na evropskom nivou. Veoma je zanimljiv i opširan deo budžetskog dokumenta kojim se, gotovo u sitna crevca, razlaže korišćenje takozvanih pretpristupnih fondova Evropske unije (IPA). Sticanje statusa kandidata za EU uslov je za koruišćenje tih fondova, a korišćenje tih fondoda uslov je za početak pregovora o članstvu. A da biste fondove koristili morate da obezbedite, negde 10, negde 25 odsto sopstvenih sredstava. Projekti su zanimljivi pre svega po tome što su u većini slučajeva sasvim nejasni. A zakon o budžetu, kao svaki zakon mora biti jasan svakom građaninu. Pošto te nepoznavanje zakona ne oslobađa obaveze njegovog poštovanja. Evo recimo, prvo mi je pao u oko Projekat uspostavljanja sistema kvaliteta na nacionalnom nivou u osnovnim i srednjem obrazovanju. Tu je potrebno da budžet Srbije za 2011. godinu obezbedi sufinansirajuća sredstva od oko 108 miliona dinara, da bismo od EU dobili 900.000 evra. Zašta služi ovih, po meni velikih dva miliona evra koji će se potrošiti preko Zavoda za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja i Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja? Evo: „Konkretno, kroz projekat čiji je predlagač Ministarstvo prosvete, ostvariće se doprinos razvijanju i sprovođenju sistema osiguranja kvaliteta u opštem i stručnom obrazovanju kroz razvijanje sveobuhvatnog nacionalnog sistema ispitivanja i podizanja kapaciteta institucija prosvetnog sistema za sprovođenje ovog koncepta. Kao krajnji korisnici ovog projekta, oko 80.000 učenika biće pripremljeno za polaganje završnog ispita, dok će najmanje 20.000 učenika biti pripremljeno za polaganje maturskog ispita“. Znate šta? Išla sam i ja u školu. Ma koliko da su nam deca tehnološki nepismena, pismenija su valjda od nas. Ako ništa drugo, vreme čini svoje. Nas niko nije pripremao za polaganje maturskog ispita. Daleko bilo. Pobili bi nas roditelji za manje pare od ovih.

MRKA U KRATKIM PANTALONAMA: Dakle, ni ja nisam pročitala 1.114 strana. Nego onako, štreberski, na preskokce. Kao pravi kandidat za IPA obrazovnu pomoć. Tako se bacim na Ministarstvo za infrastrukturu. Nije da me na tu stranicu nije malo uputila opaska već narečenog Ivana Andrića: ako se investicioni plan bude završio istim investicionim bumom, kako je bilo ove godine, nismo mogli nigde da prođemo koliko se gradilo tih puteva!!! Dakle, otvorim stranicu Ministarstvo za infrastrukturu. Iščitavam sve nadležnosti i poslove ministarstva. Puteva nigde, ni od korova. Tek pri kraju imam šta da vidim. „Prioritet Republike Srbije je da se do kraja 2011. godine pusti u saobraćaj drumski deo Koridora X, dok će za obnovu infrastrukture, magistralnih pruga i obnovu voznih sredstava biti potrebno 4-5 godina.“ I dalje: „Sredstva za finansiranje Koridora X obezbeđuju se iz sredstava Nacionalnog investicionog plana, kao i iz kredita Svetske banke, Evropske banke za obnovu i razvoj i Evropske investicione banke“. Dakle, kad ubuduće bude kretao u investioconi provod, Mrka će morati da zatraži džeparac od Verice Kalanović. Svi su očekivali da Mrku smene u SPS. Ali kod Ivice je svako dobrodošao. Ali kod Verice nije. Tako je Mrka ostao na svom mestu, ali bez svojih para. Ima tu neke velike politike. Ima nešto duplo, troduplo ili višestruko vezano. Nešto u kompletu, sve do građevinskih preduzeća koja kontrolišu pojedine stranke ili stranački miljenici. Ali, otom-potom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari