Krizni štab je delovao pogubljeno i neodgovorno 1Foto: Lična arhiva

Proglašenjem pobede nad „najsmešnijim virusom na svetu“ i naglim relaksiranjem mera protivepidemijske zaštite napisan je scenario, postavljena scena i podeljene uloge.

Predizborna igranka (kampanja) je mogla da počne.

Većini je to bilo jasno, sem izgleda još uvek prisutnom virusu koji nije prihvatio ulogu statiste.

Da su odluke ishitrene, neprofesionalne i neopravdane uverili smo se već sa pojavom prvih posledica.

Sa njima su se suočili oboleli, ali i lekari na prvoj liniji fronta koji su ponovo gurnuti u žarište epidemije bez predaha i oporavka.

Njihovu sudbinu nisu podjednako podelili svi iz struke.

Posebno onaj deo koji se pojavio tek posle izbora da saopšti da je neodgovoran narod kriv za novonastalu situaciju.

U danima posle izbora, izvršna vlast se tek zahvaljujući intervenciji istaknutih pojedinaca, odgovornih lekara i građana iz manjih sredina, suočila sa razmerama opasnosti koja se ubrzano širila.

Da su ta upozorenja na vreme i pravilno shvaćena i evidentni propusti sanirani, s pravom bi se moglo pomisliti da živimo u uređenoj i funkcionalnoj državi.

Nažalost, pokazalo se da takve države nema i da smo prepušteni nekompetentnim, autoritarnim i autističnim pojedincima, kojima je apel struke bio, ne potvrda humanosti i profesionalne odgovornosti, već izraz političke ostrašćenosti.

Uprkos činjenici da je upozorenje stiglo od ljudi sa imenom i prezimenom, profesijom, znanjem, radnom etikom i empatijom.

Da današnja „političko-stručna elita“ deli pomenute vrednosti odgovarala bi na iznete činjenice argumentima, a ne sejanjem magle i uspehom na izborima.

Koga biste odabrali da vas leči, osobu sa znanjem i integritetom ili osobu sa velikim brojem glasova?

Zašto taj princip ne bi važio i za sve druge oblasti, posebno politiku? Morali bismo već jednom da naučimo tu lekciju.

Krajnje je vreme da se izađe iz šančeva u kojima smo tako beznadežno ukopani.

Za početak da pažljivo slušamo i poštujemo drugo i drugačije mišljenje.

Pokazalo se da je autoritarni način vladanja zarobio društvo i državu i da nema kapacitet da uspešno rešava probleme sa kojima se suočavamo.

Potvrda navedenog je i dilema da li je naglo ukidanje mera politička ili stručna odluka.

Politika je takođe struka, dakle dilema je veštačka.

Strašno je ako je politička, jer nema odgovorne politike koja gura svoje građane u bolnice, izolaciju, smrt.

Nije ni stručna jer da jeste, izbori bi bili odloženi, ili predizborne i izborne aktivnosti sprovedene uz sve protivepidemijske mere i na način na koji su to uredile, nešto kasnije, i neke druge države.

U pitanju je nešto treće: autoritarnost i samovolja kojima struka nije imala snage da se suprotstavi.

Potvrda ove tvrdnje leži u odgovoru na jednostavno pitanje: na kojim su kompetencijama bazirana predsednikova nedavna obraćanja, kojima je, u jeku razbuktavanja epidemije, na ulice izveo različite socijalne grupe?

Studenti su mu argumentovano i efikasno objasnili da duboko greši i time podstiče širenje epidemije po celoj zemlji.

Dobro je da ih je brzo razumeo. Nažalost, nepravovremenim reagovanjem dozvoljeno je da se u slučaju reagovanja drugih društvenih grupa stvori haos i tek nakon toga prećutno odustane od uvođenja vanrednog stanja.

Za sve to vreme Krizni štab je delovao pogubljeno, nezainteresovano i neodgovorno.

To bi trebalo da bude sasvim dovoljan razlog pojedincima da se dostojanstveno povuku, ne dovodeći u sumnju svoje kompetencije i časne namere, i ustupe mesto autoritetima koji bi mogli da vrate poverenje kolega i građana u struku.

Ostavka je lični čin i pravo svakog pojedinca.

O izdaji svakako nema ni govora.

Pogubno bi bilo za ovo društvo, da u svojim redovima nema još kompetemtnih sručnjaka koji bi autoritetom i angažovanjem mogli da doprinesu smirivanju situacije.

Pitanje je da li su takvi spremni i mogu li da u nepromenjenim uslovima preuzmu odgovornost?

Još je važnije kako bi ih vlast prihvatila, kada na svaki nagoveštaj bilo kakvih promena reaguje histerično i neracionalno.

Iskren dijalog je jedini bezbolan način da se nagomilani problemi rešavaju.

On je ventil na ekspres loncu u kome se već dugo nalazimo.

Ako ga uskoro ne aktiviramo, svi ćemo snositi posledice.

Nažalost, taj proces može da pokrene samo vlast. On je potreban ne samo na nivou zdravstva, već i u svim drugim oblastima.

Lekari su peticijom vlastima, uputili građanima jasnu poruku da brinu o njima i da zato traže uslove i podršku, kako bi ih na najbolji način zaštitili, izlečili i vratili porodicama.

Zajednički interes je da nam zdravstvo, ali i država, bude bolje i efikasnije.

Tekst je potvrda kolegijalne podrške potpisnicima peticije, nastao iz uverenja da je obaveza pojedinca da se suprotstavi svakom neodgovornom činu bez obzira od koga dolazi.

U suprotnom, nekompetentni, bahati i neodgovorni će već naći način da nas ućutkaju radi ličnih interesa.

Za kovid 19 protivepidemijske mere koje daju rezultate su: distanca, racionalno ponašanje, profesionalan i odgovoran odnos, higijena, briga o sebi i drugima.

Možda bi neke od predloženih mera, ako bismo ih dosledno primenili, bile efikasne i u lečenju mnogih bolesti društva i države u kojoj živimo.

Autor je redovni profesor Stomatološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari