Da se domogne gradonačelničke fotelje Anti Đapiću očito ne mogu pomoći ni sva poniženja koja si je priskrbio vlastitim političkim diletantizmom. Čak je za vlast išao moliti i tamo gdje je godinama upućivao najotrovnije strelice i otkud su mu stizale za uši najneugodnije kritike. Iako je »na koljenima« došao k predsjedniku Mesiću, čini se da mu je upravo poslije tog razgovora zabijen zadnji čavao u sanduk u kojem bi odsad pravaški čelnik mandat mogao odrađivati kao politički vegetarijanac.
Da se domogne gradonačelničke fotelje Anti Đapiću očito ne mogu pomoći ni sva poniženja koja si je priskrbio vlastitim političkim diletantizmom. Čak je za vlast išao moliti i tamo gdje je godinama upućivao najotrovnije strelice i otkud su mu stizale za uši najneugodnije kritike. Iako je »na koljenima« došao k predsjedniku Mesiću, čini se da mu je upravo poslije tog razgovora zabijen zadnji čavao u sanduk u kojem bi odsad pravaški čelnik mandat mogao odrađivati kao politički vegetarijanac. A da je razuma u HSP-u, baza bi ga na izbornom saboru 9. travnja, zbog svih poraza, trebala pozvati na ostavku!
Nakon šest i pol mjeseci, osječka se gradska sapunica prikazuje u zadnjoj epizodi koja je, da je Đapić bio mudar i razuman političar, mogla biti i prva i posljednja. Nije, naime, ni poslije ovih izbora bilo sporno da bi HSP mogao formirati vlast ako Đapić odustane od gradonačelničke pozicije. To što su mu svi sugerirali, a sam nije prihvaćao forsirajući »demokraciju«, obistinilo se. Potvrđene su teze svih onih analitičara koji su tvrdili da bi vođa Hrvatske stranke prava, čak i kad vodi 9 naprema 0, mogao ostati gubitnik. S obzirom na to da krajnji rezultat osječke političke agonije završava onako kako smo i procjenjivali, jasno je svima osim Đapiću da nije problem u HSP-u, nego u liku i djelu stranačkog čelnika.
Svi događaji zadnjih mjeseci Đapića su, zahvaljujući njegovim potpuno promašenim procjenama i inzistiranjem na osiguravanju vlastite fotelje pod svaku cijenu, potvrdili kao promašenog političara koji, na žalost, dugoročno ne vodi računa o budućnosti stranke. Cijeli niz grešaka doveo ga je do sadašnje pozicije – od koketiranja i koaliranja sa SDP-om, do moljakanja za pomoć čak i predsjednika Mesića s kojim je dosad razmjenjivao samo vrlo neugodne kritike. Na kraju je iznevjerio i svoje birače jer su rezultati osječkih izbora jasno pokazali da građani žele na vlasti desniju opciju, a sada će, zahvaljujući Đapićevom političkom »talentu« i osobnim ambicijama koje je stavio ispred njihovih interesa, vlast obnašati sa SDP-om i HNS-om. Da su to htjeli, ne bi stranci Zorana Milanovića i njegovoj desnoj ruci u Osijeku Biljani Borzan dali upola manje povjerenja samo tri mjeseca nakon prošlih izbora.
I dok s jedne strane Osječani možda i mogu odahnuti vjerujući da će politička kombinacija koju nisu izabrali ipak uvažavati njihove interese, pravaši su suočeni s bitkom za budućnost stranke koja i te kako ovisi o tome hoće li ih i dalje, nakon što se HSP srozao na najniže grane do sada, predvoditi Anto Đapić. Postavlja se pitanje kakva je budućnost stranke koja u susret unutarstranačkim izborima ide pritisnuta nedemokratskim sprječavanjem isticanja protukandidata, pa makar to bio i Pero Kovačević. To što on tek sada, kada mu se smiješi sudbina stranačkog izopćenika, o tome javno govori, a do jučer je bio Đapićeva desna ruka, dovoljno govori o njemu samome. Ma kako tvrdio da je želio barem pokušati demokratizirati stranku, kao pobočnik svom sad možda i bivšem šefu, svakako je suodgovoran za to što politička scena očito gubi čvrstu, u političkoj areni i te kako potrebnu desnicu, što je HSP bio i trebao ostati!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
