Jedanaest meseci posle svečanosti „100 dana gradonačelnika“ (1. decembar 2008), kada je, posle više od trideset godina, označen početak izgradnje grandiozne, privremene betonske skele za most preko Ade Ciganlije, postalo je jasno da bez priključnih petlji most neće biti upotrebljiv.

Umesto da se pokrene odgovornost onih što su tek pre četiri meseca raspisali anketni konkurs za Idejno rešenje petlje „Radnička“, koja se planira da bude izgrađena 2016, panično se proziva ministar za infrastrukturu što ne počinju radovi na rekonstrukciji „Gazele“.

Zašto u Beogradu više od trideset godina nije izgrađen novi most, navedeno je u informaciji „Mostovi Beograda“ (dostavljena gradonačelniku 19. oktobra 2008), gde piše: Da je 4. decembra 1970, u vreme gradonačelnika Branka Pešića, pušten u saobraćaj most „Gazela“ sa priključnim petljama „Mostar“ i „Kongresni centar“. Da su 16. februara 1982, završeni projekti prve etape metro-sistema i idejno rešenje drumsko-šinskog metro-mosta na poziciji Nemanjine ulice. Da se 4. novembra 1982. tadašnji predsednik Izvršnog odbora grada („Samoupravljač iz Rakovice“) odlučio za Automobilsko-tramvajski Beograd, pa je 1984. na postojeći „lučni most“ postavljena uskokolosečna pruga „Tramvaja za 21. vek“. Da je 1. marta 1997. gradonačelnik Zoran Đinđić reafirmisao urbanizam Beograda sa metro-sistemom i dao nalog da se projektuje metro-most; projekat je revidiran 1998; zbog bombardovanja 1999, prekinute su pripreme za početak izgradnje mosta. Da bi se, posle 5. oktobra 2000, predsednik IO grada, umesto za Beograd sa metro-sistemom (1997), opredelio za automobilsko-tramvajski Beograd svog kolege iz vremena samoupravljanja. Umesto da se nastave pripreme za početak izgradnje metro-mosta, raspisuje se konkurs za most preko Ade Ciganlije (izabran je kiklopski most sa jednim stubom visine 200 m). Akademija arhitekture i Savez inženjera i tehničara pet godina su upozoravali prethodnog gradonačelnika da je most na Adi basnoslovno skup urbanističko-građevinski promašaj, da je izgradnja mosta besmislena jer se „vreme putovanja“ u gradu ni za sekund neće smanjiti. Ali, upozorenja su, uporno i osiono ignorisana, da bi u kampanji za izbore 2008, gradski direktor potpisao ugovor za izgradnju Mosta na Adi.

Danas, novembra 2009, jasno je – da je prethodni gradonačelnik napravio fatalnu grešku kada se odlučio za Most na Adi, a ne za metro-most gradonačelnika Zorana Đinđića. Bez obzira na to što je aktuelnog gradonačelnika stranka imenovala da to bude, mora se zaštititi javni interes svih Beograđana, i odmah obustaviti izgradnja faraonskog mosta.

Umesto „bacanja“ u reku Savu više od 200 miliona evra, koliko treba da košta most sa priključnim petljama, tim novcima, u najkraćem roku, počne izgradnja dva razvojna projekta Srbije: Metro-most Zorana Đinđića i drumsko-železnički most „Vinča“. I da se grandiozna privremena betonska skela – ne sruši, ona treba da ostane trajni spomenik „automobilsko-tramvajskom ludilu“, a džinovski temelj (ploča: R 34 m debela 27 m) treba pokriti humusom i zasaditi cveće, e da bi ga arheolozi kroz 1000 godina otkrili i proglasili za „graditeljsko čudo“ trećeg milenijuma!

Arhitekta Branislav Jovin, član Akademije arhitekture Srbije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari