Pomračenje jedne Svetlane: Lični stav Zorana Radovanovića 1Foto: Beta/AMIR HAMZAGIĆ

Već danima se u javnosti, kao pomeranje granica neukusnosti do sada dostignutog ulizištva, sa neskrivenim gađenjem pominje egzaltiranost jedne profesorke beogradskog Medicinskog fakulteta na zboru političke partije pod čijim okriljem je pod starost rešila da, kao narodna poslanica, pravi političku karijeru.

Bez osećanja mere i bar vidljivog srama uskliknula je da „sve rođene bebe“ za svoj dolazak na ovaj naprednjački svet imaju da zahvale omnipotentnosti Jednog Čoveka.

Nije se zapitala da li je ovlašćena da govori u ime svih tih beba i njihovih roditelja koji su odluku o potomstvu doneli i sproveli nesvesni da je „u njihovu sreću umešan treći“ (a nije Stvoritelj).

Čak i da je Jedan Čovek zaista zaslužan baš za sve naše bebe, zvanične statistike ukazuju da on upadljivo posustaje: novorođenčadi je u Srbiji sve manje.

Situacija podseća na Drugi svetski rat kada je, posle počinjenih zverstava, okupator rešio da pridobije bar deo etnički mešane populacije.

Ne sazvanom skupu uniformisani govornik obećava puteve, trgove, nove škole, a neko mu na iskvarenom hibridnom narečju dobacuje: „A, bre bratko, deca nemame …“, da bi bio prekinut: „I deca ke vam napravime, site ke vam napravime!“

U svom zanosu, profesorka je otišla dalje, pa je ustvrdila da u Srbiji danas svi mogu da imaju decu.

Bez sumnje je pogled fiksirala na predsednicu Vlade, a izgubila je iz vida sve njene sličnorodne sadruge i sadrugare.

Mnogo su važniji drugi argumenti koji je surovo demantuju.

Ostavimo po strani biološke prepreke, pa se zadržimo samo na detalju koji je propustila da pomene: prvi korak na putu neizvesnog roditeljstva ona naplaćuje 30.000-50.000 dinara.

To je omanja tvornica gotovog novca, koliko i kafić u Beton hali, a na njenu ordinaciju Novak Nedić još nije poslao (i sada je izvesno da neće poslati) svoje jurišnike s upaljenim bakljama.

Da li je bila reketirana?

Moguće je da je bila ucenjena nekim snimkom iz rane mladosti.

Ne može se isključiti ni njeno iznenadno otkrovenje da je budućnost čovečanstva u anomiji, a da su sva civilizacijska dostignuća o demokratiji, vladavini prava, slobodi medija – obična zabluda.

Ostaje još jedna mogućnost: radi lagodnosti života, odrekla se principa koji bi trebalo da je obavezuju kao lekarku i nastavnicu.

Preokret podseća na jednu aktivistkinju, ogorčenu protivnicu režima, koja je preko noći prihvatila „ponudu koja se ne odbija“ i postala ambasadorka u susednoj državi.

Kada su se njeni zaprepašćeni saradnici pozvali na etiku, lakonski je odgovorila: „Što se tiče morala, morala sam.“

Ljudi smo, treba da razumemo i slabosti svojih bližnjih.

Tužno je samo što je takvo konvertitstvo praćeno dodatnim ničim izazvanim samosrozavanjem.

Tako je u procesu svoje naprednjačke inicijacije profesorka „otkrila“ da je uzrok prevremene menopauze – osiromašeni uranijum!

Dodala je i da se „dejstvo osiromašenog uranijuma transgeneracijski prenosi hiljadama godina na potomke“.

Svakom prosečno bistrom i umereno obrazovanom građaninu mora da bude jasna sva golemost te besmislice, ali pokušajmo da je dodatno razjasnimo:

1. Sva štetna dejstva uranijuma najpre se otkriju među osobama izloženim njegovom obogaćenom obliku. Ne treba potcenjavati ugledne stručnjake koji nisu uočili takav efekat na menopauzu (o prirodnom, a posebno o osiromašenom uranijumu i da ne govorimo).

2. Nema logike da štetan bude osiromašeni, a ne prirodni uranijum, koji je za oko 60 odsto potentniji i jedan je od dvadesetak najprisutnijih elemenata u zemljinoj kori.

3. Čak i pre 24 godine prirodnog uranijuma je bilo u Srbiji mnogo miliona puta više nego njegovog osiromašenog pandana.

4. Situacijama koje su predmet profesorkinog „otkrića“ moraju da prethode dokazi prikupljeni epidemiološkim istraživanjima. Jedan mogući pristup je da poredi Vranjanke koje su bombardovanje dočekale kod kuće sa njihovim zemljakinjama koje su se pre toga iselile. Drugi pristup, da ne nabrajamo dalje istraživačke pravce, bio bi da se pokaže kako su žiteljke Pčinjskog okruga ušle u menopauzu ranije nego njihove majke i ranije nego stanovnice udaljenijih delova Srbije. To bi onda bila tek radna hipoteza za dalje studije.

5. Normalno je da se naučna otkrića saopštavaju u uglednim časopisima, a ne u lokalnoj laičkoj štampi.

6. Kada bi profesorka svoja zapažanja poslala naučnom časopisu, izvesno je da bi bila odbijena, a ako bi ih saopštila na nekom naučnom skupu, pokopala bi svoj ugled, kakav god da je prethodno bio, pa bi je ubuduće izbegavali u širokom krugu, kao gubavca u Srednjem veku.

7. Izvesno je da je cilj profesorkine izjave bilo dokazivanje ideološke pravovernosti. Jedino bi bilo mudrije i poštenije da je osudila NATO agresiju neospornim, a ne izmišljenim argumentima.

Kao profesorkin nekadašnji učitelj moram da joj poručim: I moralno i stručno dobrano ste tresnuli.

Sačekajte naredni ispitni rok, ukoliko vam ostane pravo na dalje školovanje.

Autor je profesor Medicinskog fakulteta u penziji

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari