protestfoto (BETAPHOTO/DRAGAN GOJIĆ)

U toku školovanja učili smo da je obrazovanje jedna od najbitnijih društvenih aktivnosti. Bilo je normalno slušati o svim dostignućima naše prosvete i kulture u najširem smislu: o pregnućima Svetog Save, o Dušanovom zakoniku, o Resavskoj školi, o pesništvu despota Stefana, o prvim srpskim štamparijama, o manastirima kao rasadnicima učenih ljudi, o Dositeju i njegovoj pomoći ustanicima, o genijalnosti NJegoša, o svetskom značaju Tesle, Pupina i Milankovića…

Možemo nabrajati još mnogo, mnogo, jer je srpski narod zaista bogat obrazovanim i pametnim ljudima, ljudima duha i kulture, ljudima koji pokreću civilizaciju. A učili smo i o srpskim vladarima koji su podsticali razvoj obrazovanja.

U srednjem veku se to radilo na načine koji su tada bili mogući, a u moderno doba, od Karađorđa i Miloša, kasnije u doba prosvećenog Mihaila i potonjih radilo se u skladu sa tadašnjim standardima. U prvom planu je bilo usavršavanje školskog sistema, uzdizanje narodne kulture i prosvećivanje i najširem smislu.

Tako je bilo nekad, tako se i danas uči u školama, i danas nastavnici samopregorno predstavljaju učenicima velike ljude kao najbolje uzore za život. Ali uzori iz prošlosti nisu danas uzori za sve slojeve društva, a posebno za pripadnike trenutne vlasti. Oni imaju drugačiji pogled na svet i drugačije načine vaspitavanja naroda.

Pobuna najobrazovanijih slojeva našeg društva, od studenata preko školskih nastavnika do univerzitetskih profesora i naučnika, nije se dogodila slučajno. Oni koji su obrazovani najbolje mogu da shvate situaciju u kojoj živimo. Oni su ti koji pokreću civilizaciju ali i koji imaju znanje da prepoznaju sve anomalije društva. Nisu mogli da ne vide ko čini strukture vlasti, od najviših do mesnih zajednica, ko čini nepočinstva koja su kulminirala tragedijom u Novom Sadu. A onda su osetili potrebu da se otvoreno pobune.

Ta pobuna nije usmerena samo protiv vlasti već protiv vladajućeg duha ili, što bi rekli studenti, protiv sistema. A vladajući duh i vladajući sistem su zasnovani na nemoralu i neobrazovanju. I tu je uperena glavna oštrica protesta. To je ključni problem našeg društva.

Rat protiv obrazovanih 1
Zoran Pavlović Foto: Dveri

Suočena sa pobunom najobrazovanijih, vlast je pribegla jednom novom načinu borbe koji pripada najmračnijim tvorevinama ljudskog uma. To je rat protiv obrazovanih. Na opskurnim TV kanalima se izliva mržnja prema učenom svetu, negira se njihov rad, unižava se njihovo znanje. Ako znamo da ova vlast ništa ne radi bez istraživanja javnog mnjenja, možemo da pretpostavimo da vrlo dobro znaju kome su takve poruke upućene i koji efekat žele da postignu.

I uspevaju, u šta smo se i lično uverili u razgovorima sa nekim čestitim ljudima kojima je prozor u svet opskurni medijski prostor pod kontrolom vlasti. To je čestit svet, ali nedovoljno obrazovan i informisan, što je osnov za manipulaciju. I tu je ključ objašnjenja pomenute propagande. Obrazovanih je manje i oni nisu ciljna grupa vlasti.

Ovakav sukob vlasti sa obrazovanima je direktna negacija svih velikih dostignuća naših predaka i savremenika. Ovakvim odnosom prema učenim ljudima vlast će možda produžiti svoju vladavinu jer se ona zasniva na glasovima koji se dobijaju manipulacijom, ali će se dodatno uniziti značaj obrazovanja, degradirati obrazovni sistem i pojačati razdor između raznih društvenih slojeva.

Ovo će značiti i spuštanje nivoa opšte kulture, što se već godinama čini na drugačiji način, preko opskurnih sadržaja na televizijama bliskim vlastima. Ovo će značiti i utemeljenje pogubne matrice za budućnost. A možda je to vlastima dobro iz još jednog razloga: lakše će se stvarati kadrovi za poslove motanja kablova u neokolonijalnim fabrikama.

Zbog svega navedenog ova pobuna obrazovanih mora završiti porazom nemoralne i neobrazovane vlasti.

Autor je potpredsednik Dveri

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari