foto: Antonio Ahel/ATAImagesIako sam rođena u politički najsramnijoj deceniji srpske istorije, ili kako mi u Pokretu slobodnih građana volimo da kažemo jedinoj sramnoj deceniji u Srba, tek ovog leta sam shvatila pune razmere strahota koje su se događale devedesetih na prostoru bivše Jugoslavije.
Posetivši samo dva od mnogih mesta na kojima su se dešavali ratni zločini počela sam da razumem, ne samo razmere strahota koje su se dešavale, već posledice nečinjenja, odsustva suočavanja sa onim što se dogodilo, i branjenjem ili relativizacijom zločinaca samo zato što pripadaju istom narodu kao i mi. I ovo je slučaj bez izuzetka.
Moji vršnjaci tridesetogodišnjaci, pa i mlađi, kliču ratnim zločincima, u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Prištini, neki malo stariji koji pamte ratne strahote i ne bi želeli da se ponove kažu, nije to sad tema, i oni su nas, Hag je nepravedan… Ne treba mi sudska presuda da bi razlikovala dobro od zla, ispravno od neispravnog, zločinca od žrtve. Vi, stariji od mene koji čitate ovaj tekst ostavili ste meni i mojoj generaciji da se bavimo ovom temom, a ja i moja generacija, kako smo krenuli, ostavićemo nekim budućim generacijama.
Bila sam pre mesec dana u Srebrenici, a pre par dana u Donjem Žirovcu (selo između Dvora na Uni i Gline) da se poklonim žrtvama zločina u tim mestima. Bez ulaženja u brojeve, imena zločinaca, sudskih presuda, termina kojima se zločini nazivaju otišla sam jer žrtve zaslužuju poštovanje a zločinci osudu.

Nisam za to očekivala nikakvo priznanje, naprotiv, dobila sam ono što sam i očekivala. Gomilu pretnji, uvreda, vulgarnih i ponižavajućih reči. I ovde se ne žalim zbog toga već iznosim dijagnozu ovog društva. I da se razumemo isto je i u Hrvatskoj drugim bivšim republikama nekad zajedničke nam države. Duh iz boce je pušten.
Ove godine osim uobičajenih relativizacija zločina, naše se žrtve ne pominju, ne znaš ti šta je prethodilo tome, nije broj ubijenih toliki, samo smo se branili… dodata je jedna nova: nije vreme za tu temu ili kako sad moderno kažemo nije tajming. Za nas iz Pokreta slobodnih građana uvek je vreme da promovišemo naše vrednosti, a jedna od naših temelnih vrednosti je prestanak afirmacije ratnih zločina i zločinaca, promocija pomirenja i saradnje sa susedima.
Princip nemešanja u unutrašnju politiku susednih zemalja mora postati temelj nove regionalne politike. Odnosi sa Srbima u regionu moraju biti usmereni na očuvanje njihovih prava, identiteta i kulturnog nasleđa bez zloupotrebe njihove pozicije u cilju destabilizacije drugih država. I zato Srbija mora biti u miru sa sobom i sa susedima i potpuno smo svesni da je za to neophodna politička hrabrost i odgovorno liderstvo.
Nastaviću i nastavićemo da se zalažemo za ove vrednosti bez obzira na tajming i aktuelni politički trenutak jer oko vrednosti nema kompromisa. Oko svega drugog može biti. Svesni smo da je nacionalistički narativ (iako mrzim ovaj termin) trenutno dominantan u našoj zemlji ali baš zato nemamo pravo da odustanemo od naše politike koja će u konačnici ipak dovesti do građanske, evropske, liberalne, antifašističke, sekularne, otvorene, moderne Srbije.
Autorka je odbornica u Skupštini grada Beograda i predsednica omladine PSG
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


