Liberalno-demokratska partija uvek u fokus svoje politike stavlja javni interes. Zato smo, na početku krize, izašli sa programom mera „Dogovor za budućnost“, pokušavajući da ubrzamo unutrašnje reforme i kroz modernizaciju društva odgovorimo na probleme sa kojima se suočavamo. Mnogo više zbog unutrašnjeg odlaganja promena, nezapočetih ili nedovršenih reformi, nego zbog krize na svetskim tržištima.

Mere smo predstavili bez populizma i demagogije. Neke od inicijativa LDP, Vlada je uz kašnjenje prihvatila, poput povećanja iznosa osiguranih depozita, poreskog oslobađanja kamata za štednju, zamrzavanja plata u javnom sektoru. Nažalost, bilo je i krupnih grešaka u potezima Vlade: talas podržavljenja u privredi, zaustavljanje privatizacije, angažovanje gubitaških javnih preduzeća za preuzimanje nelikvidnih kompanija, postavljanje stranačkih nameštenika umesto profesionalnih menadžera na čelo javnih preduzeća, populizam umesto reformizma, nerealna budžetska politika, a pre svega i posle svega odsustvo ideje i vizije kod državnih kreatora ekonomske politike.

Nije sporno da je potpuni ekonomski slom izbegnut, ali to ne može biti dovoljno za zemlju koja je propustila 20 najdinamičnijih godina u razvoju svetske ekonomije.

Istovremeno, a to je u uslovima krize najopasnije, pojedini sektori Vlade i ministri koji ih vode često deluju kontradiktorno. Postoje javni sporovi u istoj vladi oko stope PDV, penzijske reforme, politike zarada u javnom sektoru.

LDP danas ponovo želi da ponudi dogovor vodeći računa o javnom interesu. U okviru tog političkog projekta, predlažemo konkretne mere za reformu ekonomske politike, koje su naročito neophodne i nezaobilazne u okolnostima finansijske i privredne krize.

Naši predlozi, između ostalog, podrazumevaju širok i efikasan sistem poreskog kreditiranja, promenu sistema naplate PDV, snižavanje poreskih stopa u osetljivim granama poput građevinarstva i poljoprivrede, umanjivanje stope poreza i doprinosa na zarade, reindustrijalizaciju, podsticanje štednje i izvoza, efikasno radno zakonodavstvo, demonopolizaciju i jačanje domaće i regionalne konkurencije, smanjenje učešća države u ekonomskom odlučivanju, decentralizaciju, restrukturiranje i privatizaciju javnih preduzeća i reformu penzijskog fonda.

Smatramo da je poslednji trenutak da konačno u parlamentu, ali i u svim drugim institucijama, obavimo raspravu o merama nove ekonomske politike koja bi uključila sve zainteresovane učesnike: različite nivoe političke vlasti, autore zakona i njihove izvršioce, predstavnike poslovnog sektora, sindikata, domaćih i stranih investitora, stručnjaka i medija.

Ne dovodimo u pitanje dobre namere Vlade. Ipak, vreme je da zajedno napravimo analizu efekata poteza koje je ona povlačila u poslednje dve godine.

Vreme je za dogovor oko početka uspostavljanja stabilnih institucija, departizacije države, fleksibilne ekonomske politike, prihvatanja inicijativa koje dolaze od investitora, poslodavaca i sindikata. U tom poslu moramo biti mnogo aktivniji nego do sada, a svaki kontakt, ideju ili sredstvo komunikacije treba da iskoristimo onako kako je primereno modernom svetu koji se ne povlači pred problemima, nego ih praktično rešava.

Kao prvi korak u zajedničkom definisanju nove politike i nove ekonomije želimo da otvorimo raspravu o rezultatima postojećeg Zakona o planiranju i izgradnji i efektima izmena koje predlažemo. Sigurni smo da je zbog dosadašnjih ekonomskih, razvojnih, socijalnih i političkih uticaja ovaj zakon postao jedan od unutrašnjih generatora krize i privredne stagnacije, baš kao što smo uvereni da uz korekcije koje predlažemo, on može biti najefikasniji instrument države u izgradnji nove ekonomije.

Finansijska kriza je svuda prvo pogodila građevinsku industriju. Nažalost, u Srbiji su negativni trendovi bili mnogo izraženiji zbog sistemskih slabosti. Očigledna je činjenica da su tržišta i investicije u nekretnine u svetu pre više od godinu dana počeli da se oporavljaju, a da je trend u Srbiji i dalje izrazito negativan. To je najsnažniji argument za našu ideju da konačno uklonimo unutrašnje, zakonske i praktične prepreke, koje sprečavaju oživljavanje građevinskih investicija u Srbiji.

Osam meseci posle početka primene novog Zakona o planiranju i izgradnji i pratećih podzakonskih akata, očigledno je da su njegove delimične promene jedini način za prevazilaženje problema koji opterećuju građane, privredu, građevinsku industriju, povezane i međuzavisne privredne grane, kao i centralnu administraciju i gradske i opštinske uprave.

Za LDP su nesporne i poželjne sve ambicije sa kojima su Vlada i resorno ministarstvo ušli u proces donošenja zakona: promene u oblasti urbanizma i građevinarstva – planska dokumentacija, izdavanju građevinskih dozvola, svojini nad građevinskim zemljištem i legalizaciji objekata.

Ne sumnjamo, uprkos svim kontroverzama, da je zajednička želja svih zainteresovanih učesnika u procesu transformacije pravnog i praktičnog okvira za razvoj urbanizma, rešavanje velikog broja sistemskih nedostataka. Ti nedostaci još uvek uslovljavaju sporu proceduru, neefikasnu administraciju, netransparentnost, nerešene imovinske odnose, arbitrarnost u odlučivanju, pravnu nesigurnost, ugrožavanje investicija i demotivisanje privrednog rasta.

Građevinska industrija u Srbiji zapošljavala je donedavno preko 200.000 ljudi i činila 40 odsto bruto društvenog proizvoda. Za nas je neprihvatljiva pasivnost koja prati podatak da je u 2009. godini ugašeno oko 500 preduzeća u ovom sektoru. Takav nepovoljan trend nastavljen je i u prvim mesecima tekuće godine, tokom kojih je samo na području Beograda, najvećem i najdinamičnijem tržištu u zemlji, zabeležen pad građevinskih aktivnosti od 92 odsto.

Na ovaj način, predstavljanjem prve verzije mogućih i neophodnih izmena Zakona o planiranju i izgradnji i Uredbe o kriterijumima i postupku za utvrđivanje visine naknade po osnovu konverzije, LDP vas poziva da se uključite u izradu boljeg zakonskog okvira, oslobođenog rešenja koja su nejasna, međusobno suprotstavljena ili nesprovodiva u praksi. Takvim pristupom bismo zajedno došli do rešenja koje u optimalnoj meri, vodeći računa o svim legitimnim interesima koji u ovoj oblasti postoje, zadovoljava zahteve modernizacije Srbije, stvaranja fleksibilnog, ali sigurnog tržišta nepokretnosti, investicija i uređivanja imovinsko-pravnih odnosa u oblasti planiranja i izgradnje.

Ovaj predlog je pokušaj da većinu nedostataka ispravimo, zajedno, u dogovoru i kroz široku, ali efikasnu raspravu. Zbog toga vas pozivam da u narednim danima pokrenemo takav dijalog i da vrlo brzo pred Narodnu skupštinu izađemo sa konačno definisanim i usaglašenim predlogom izmena Zakona o planiranju i izgradnji i pratećih podzakonskih akata.

LDP vam stoji na raspolaganju za svaku vrstu konsultacija, predloga ili susreta koji će olakšati ovaj važan proces.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari