Super Hik novinarstvo

U tekstu u Danasu ona uglavnom polemiše oko broja prognanih, ubijenih, kao da je po pitanju izbjeglica jedino meritoran knjigovodstveni obračun, pa se svako neslaganje sa zvaničnim ciframa tretira kao ozbiljan prekršaj. Nakon polemike oko brojki novinarka poseže za Biblijom pa optužuje izbjegličke organizacije za gaženja osme božije zapovijesti i lažno svjedočenje. Na kraju citira Radoja Domanovića pa kaže da su izbjeglice „nesrećnici koji biraju slepca za vođu“.

Možda bi novinarka uvjerljivije zvučala da je umjesto Domanovića citirala „Super Hika“. I ovaj lik iz crtanih romana „Alan Ford“, koji u principu napada siromašne a brani bogate, vjerovatno bi opljačkanim izbjeglicama prezrivo dobacio kako mu je dosta tih gubitnika koji ometaju državni mir i uživanje bogatih. Ali, novinarstvo je još uvijek, pretpostavljam, glas protiv nepravde i korektiv moćnih i novinar u principu izbjegava da bude glasnogovornik bilo koje države i režima. Novinarstvo se, valjda, u osnovi drži činjenica i iznosi razumljive priče.

Evo i kratkog primjera, izbjeglica iz Siska mi je prije neki dan u par rečenica obrazložio osnov svog izbjegličkog statusa. Kaže da je ostao još koji mjesec u Sisku bio bi ubijen. Zato je pobjegao, spasio život, ali mu je opljačkana sva imovina i oduzet stan. Od njega ništa nije zavisilo, država je bila svemoćna i ubistva i otimanje stanova obavljali su njeni dužnosnici. Dakle, ako njegov slučaj posmatramo kroz prizmu zaštitnika države Hrvatske onda ćemo reći da je njemu stan regularno oduzet na osnovu Zakona o stanarskom pravu, koji kaže da se stan oduzima nekom ko ne živi duže vremena u svom stanu. A s obzirom da je u međuvremenu institucija stanarskog prava ukinuta, ne postoji mogućnost žalbe na ovakvo rješenje.

Ali, ako smo po opredjeljenju demokrate, onda ćemo reći da su ljudska prava iznad lokalnih i nacionalnih zakona i protestovati protiv ovakve diskriminacije. Ako smo još i novinari, onda ćemo jasno reći da je ovom čovjeku otet njegov dom. Ovo je riječ koju svi razumijemo i koja objašnjava bit stvari.

Na kraju da se osvrnemo i na naslov teksta „Dok jednima ne omrkne, drugome ne osvane“ koji je podrugljivo trebalo da označi logiku izbjegličkog razmišljanja. Nažalost, stvar je mnogo ozbiljnija jer ovakvo mišljenje uglavnom karakteriše državno-nacionalni duh u regionu. Koji ukazuje na to da sve države i nacije na ovim prostorima imaju svoje snove. Samo što su snovi jedne države i nacije po pravilu noćna mora za drugu naciju. Ali je to tema za ozbiljnije razgovore. „No, idemo sve iz početka“, kako bi već rekao jedan lokalni moćnik i drugar „Super Hika“. Koliko sam ja razumio u ovom tekstu beogradska novinarka napada izbjeglice u Srbiji, hrvatske državljane, zato što prozivaju hrvatsku državu za kršenje ljudskih prava.

Njena globalna prikrivena novinarska poruka glasi – Srbija će dati svoj najbolji doprinos regionalnoj saradnji sa Hrvatskom tako što će ušutkati izbjeglice koje je ova država protjerala. Zvuči isprazno ali, ko zna, možda je ovakav stav sada politički korektan.

Autor je direktor NVO Izbjeglički servis