Foto: BETAPHOTO/Predsedništvo Srbije/Dimitrije GollDa smo barem u pozorištu, pa da se predstava već jednom završi, a mi duboko udahnemo i kažemo, dobro je, ovo se ne dešava stvarno, izađemo iz sale i vratimo se uobičajenom životu.
Za bezbednosni aranžman u vezi s tunelom na novoj deonici auto-puta od Pakovraća do Požege, otvorenim bez upotrebne dozvole, moguće je da se aktuelna vlast, makar na nesvesnom nivou, inspirisala teatrom apsurda.
Međutim, Beketovi junaci u komadu „Čekajući Godoa“, koji nikako da dođe, čekaju zapravo sopstveno spasenje, tako da ova drama anticipira nešto pozitivno. U komadu koji možemo nazvati „Tunel apsurda“, a koji vlast režira na naše oči, čeka se nešto negativno da bi se delovalo, umesto da se negativni događaj predupredi, tako da je ovde reč o još nedosegnutom nivou apsurda, ni u životu ni u umetnosti.
Elem, brdo se malčice pomera i puno je vode, međutim, za bezbednost tunela lično garantuje Drobnjak. Ako se slučajno i desi nešto neželjeno, ništa strašno, predviđene su dežurne ekipe vatrogasaca, policije, lekara i sestara.
Kako prenose mediji, do časa kad pišem ove redove, od lekara se još niko nije odazvao, od medicinskih sestara poneka jeste. Time je vlast pokazala da Srbija neće stati, da Srbiju neće zaustaviti nikakve glupave upotrebne dozvole, ako im poneki pravilnik o bezbednosti ne odgovara, začas će usvojiti uredbu koja će ga poništiti, što su i učinili u ovom slučaju, tako da će se graditi punom parom.

A pokazala je vlast i da brine o bezbednosti i zdravlju svojih građana. Jer, čovek se ne može uvek osloniti na Boga. Jednom te sačuva, kao one đake u sveže renoviranoj školi u Rači, kad je baš na Uskrs pao plafon težak 900 kilograma, ali drugi put te pusti niz vodu, nema ga nigde na vidiku, kao ni onog Godoa.
Doduše, Bog se poslednjih nekoliko meseci u Srbiji fino pokazuje. Eno, na Prokopu, na primer, gde pucaju stubovi i pada malter, još nikome ni dlaka sa glave nije zafalila. Pala je i nadstrešnica nad parfimerijom u Knez Mihailovoj, ali je Bog sa tog dela ulice prethodno oduvao sve prolaznike, kao i kada je sa renovirane zgrade Medicinskog fakulteta u Beogradu otpao krov.
I odatle je rasterao ljude pre incidenta, a blagovremeno je razjurio i sve putnike sa rekonstruisane železničke stanice u Ćupriji, kada je tamo pao plafon. Na vreme je upozorio i pacijente po bolnicama širom zemlje gde su se rušili plafoni, poput slučaja u novoj bolnici u Vranju, ili u KBC Bežanijska kosa, ili na Urologiji Univerzitetskog kliničkog centru u Kragujevcu, ili u tek renoviranoj koronarnoj jedinici Kliničkog centra u Nišu i tako dalje.
Došapnuo je Bog svim pacijentima u tim ustanovama da određenog dana ostanu u svojim krevetima. Međutim, kada je pao plafon u gimnaziji u Bečeju, povređena je jedna učenica. Kada se srušio deo zida u školi u Pećincima, povrede su zadobile dve devojčice.
Napominjemo da su se svi navedeni slučajevi dogodili posle pada nadstrešnice u Novom Sadu, 1. novembra prošle godine, dakle, za manje od devet meseci.
Vlast je, kako rekosmo, na kraju izgleda shvatila da se u Boga ne može uzdati u sto posto slučajeva i rešila da nešto konkretno preduzme. Uostalom, ima on previše posla, veliki je ovaj svet, svašta se dešava.
Pošto se naš ekonomski tigar u poslednje vreme uže specijalizovao za građevinsku delatnost, projekata će biti sve više, gradiće se udarnički, a bez rizika nema ni napretka. Da li zato možemo očekivati da i ubuduće ispred svakog prevremeno otvorenog objekta dežuraju medicinski radnici, pod parolom – nikad se ne zna gde će se šta srušiti. (Na mom poslu, davno, kada je postojala praksa zajedničkih obroka po redakcijama, jednom mom kolegi iz gornjeg džepa sakoa stalno je virila mala viljuška. Nikad se ne zna gde će se šta jesti, govorio je.)
Međutim, ima jedan problem koji su možda prevideli, a nije ni čudo, ko radi taj i greši i previđa. Ne mogu oni baš na sve da misle. Elem, naši lekari ne poseduju odgovarajuće kvalifikacije za dežurstva kod Munjinog tunela, a ni za eventualna dežurstva ispod plafona taze renoviranih objekata koji, kako vidimo, pokazuju izrazitu sklonost ka padu.
Svakog meseca prosečno padne po jedan. Lekar iz Čačka reče, a šta bih ja tamo i radio da se obruši tunel. Zato možda ne bi bilo loše uvesti novu lekarsku specijalizaciju koja bi se mogla zvati „Urgentna medicina u građevinarstvu“.
Autorka je književnica i slobodna novinarka
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


