Foto: Printskrin/ParlamentSrbijaPrethodnih dana se mnogo govori o Vladi, naročito nakon podnošenja ostavke premijera. Ono što treba odmah reći je da je Vlada Miloša Vučevića i dalje u punom mandatu. I to će biti sve dok Narodna skupština ne konstatuje njegovu ostavku, što bi moralo da se desi na prvoj narednoj sednici. Ta sednica bi trebalo da bude četvrta vanredna, prvobitno zakazana za 29. januar, ali odložena bez obrazloženja predsednice Narodne skupštine. Novi datum nije određen, ali bi sednica morala biti održana pre početka redovnog prolećnog zasedanja Skupštine 3. marta.
Nakon konstatacije ostavke, počinju da teku zakonski rokovi. Srbija ima dve opcije: prva, da sadašnji saziv Narodne skupštine izabere novu Vladu u roku od 30 dana, i druga, da se ide na nove parlamentarne izbore ukoliko nijedan mandatar ne skupi potrebnu podršku. Ova druga opcija bi mogla značiti da SNS smatra izbore oportunim ili da prihvata stav da nema više podršku građana. Odluka je u rukama narodnih poslanika, a ne predsednika države, iako se često tako predstavlja u medijima.
Dok se nova Vlada ne izabere, Vlada Miloša Vučevića će biti u tehničkom mandatu. Takva vlada može obavljati samo tekuće poslove i ne može predlagati zakone niti donositi propise, osim u posebnim slučajevima. Tehnička vlada obezbeđuje normalno funkcionisanje države do izbora nove Vlade.
SNS ima većinu u Narodnoj skupštini i može da predloži mandatara, očekivano nekog od stranačkih prvaka. Moguć je i izbor stručne vlade (ekspertske ili tehnokratske), koju vodi stručnjak ili stranački prvak uz većinu nestranačkih stručnjaka. Tehnokratom se smatra osoba koja nikada nije obavljala javnu funkciju pod kapom neke političke stranke, nije član stranke i poseduje relevantnu ekspertizu.
Zašto bi politička stranka podržala nestranačku vladu? Zato što procenjuje da će imati koristi od toga. Ekspertske vlade su izabrane, ali nisu izborne – građani za njih ne glasaju. Stranke biraju ekspertsku vladu da bi podelile ili izbegle odgovornost za nepopularne odluke. Italija ima dugu tradiciju ekspertskih vlada biranim u periodima kriza, rata ili vanrednih okolnosti, poput poslednje Dragijeve vlade formirane tokom pandemije kovida i opisivane kao vlada nacionalnog jedinstva. Međutim, mnoge ekspertske vlade nisu vlade nacionalnog jedinstva. Na primer, nakon izglasavanja nepoverenja Vladi Eduarda Hegera 2023. godine, Slovačka je dobila ekspertsku vladu bankara Ludovita Odora, koja je vodila državu do vanrednih izbora. Ove vlade su često oročene na kraći vremenski period i nestabilne. Eksperti u vladi nemaju „svoje“ poslanike, te im skupštinska većina može u svakom trenutku izglasati nepoverenje.
Da li je ekspertska vlada uvek prelazna? Ne, ali češće jeste, kao u Slovačkoj. Mandat Vlade u Srbiji traje maksimalno koliko i mandat Narodne skupštine, trenutno do februara 2028. godine. U tom periodu može biti više vlada koje bi birala ista Skupština. Da bi vlada bila prelazna, mora biti jasno definisano šta je njen cilj i do čega vodi.
Prelazna vlada se bira da donese ključne odluke do sledećih izbora, što zahteva dogovor vlasti i opozicije. Odluke se mogu ticati ekonomskih pitanja ili reformi velikih sistema kao što su zdravstvo ili izborni sistem. Stranke često biraju ekspertske vlade kada treba doneti teške odluke u periodima političke krize ili sprovesti nepopularne reforme, kako ne bi bile neposredno povezane s njima. I pored toga, istraživanja pokazuju da građani preferiraju ekspertske vlade u državama s demokratskim deficitom, niskim poverenjem u institucije i visokom percepcijom korupcije. Političke stranke su toga svesne, pa ministri tehnokrate često bivaju prinuđeni da javno obećavaju da se neće kandidovati na sledećim izborima (poput ministara u Odorovoj vladi).
Biranje ekspertske vlade sa jasnim zadacima i vremenskim okvirom je dobra strategija kada niko ne može da formira stranačku vladu, što nije slučaj u Srbiji, ili kada treba doneti odluke oko kojih se slažu i vlast i opozicija, što isto (još uvek) nije slučaj. Iako se poslednjih dana mnogo govori o potrebi za ekspertskom vladom, manjka jasne artikulacije toga šta bi ona tačno trebalo da uradi. Najkonkretniji predlog dao je Narodni pokret Srbije, ali ostaje nejasno koliko će takva inicijativa imati podrške.
U izboru vlade, od zadatka zavisi sastav. Vlada pritom mora donositi svakodnevne odluke za funkcionisanje države nevezane za svoje „glavne zadatke“, što je izazov za eksperte koji nedovoljno poznaju sistem. Teorijski stručnjaci imaju odlične ideje, ali im često manjka znanja o tome postoje li preduslovi da se one sprovedu. Iskusni menadžeri znaju da vode velike (privredne) sisteme, ali bivaju nesnađeni kad zakorače u grotlo državne uprave. Stručnjaci s iskustvom rada u sistemu znaju šta se može uraditi, ali su skloni inerciji.
I političari se suočavaju s istim izazovima. Razlika je u tome što stranačke vlade imaju pun mandat i program za koji su građani glasali. Ekspertske vlade odlikuje manjak odgovornosti jer nisu birane od strane građana, već zbog pritiska javnosti. S druge strane, Srbija je dugo već u krizi javne odgovornosti. Ekspertska vlada bi zapravo mogla biti simbolički prelaz iz neodgovorne u odgovornu politiku. Taj simbolički cilj bi morao biti pratilac supstantivnom cilju takve vlade. Stoga je nužno jasno definisati šta ona treba da uradi, kako bismo znali kakvi su nam eksperti potrebni. Kakvu god vladu Srbija dobila, stranačku ili ekspertsku, odlučivanje mora biti u njenim rukama. Dokle god se vladom upravlja izvan Nemanjine, sve će vlade biti samo u prolazu.
Autor je viši naučni saradnik, Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Univerzitet u Beogradu
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


