Foto: Grad KragujevacPoštovana gospođo Brnabić,
Poštovana predsednice Narodne Skupštine Republike Srbije,
Da li znate ko je napisao pesmu „Krvava bajka“? Da, Desanka Maksimović, koju ste hteli da izbacite iz obavezne školske lektire. Da li znate koja je tragedija inspirisala našu veliku pesnikinju da napiše ovu prelepu tragičnu pesmu? „Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu…“ Masakr, koji se nije desio u doba dinosaurusa.
Da li znate ko je bio Miodrag Živković? Vajar i profesor na Akademiji za primenjene umetnosti u Beogradu i autor mnogih monumentalnih spomenika u Srbiji, bivšoj Jugoslaviji i širom sveta. Jedan od njegovih spomenika se zove „Slomljena krila“ ili V3. Da li znate gde se nalazi i koja je tragedija inspirisala ovog velikog umetnika da kreira ovaj spomenik? Ta tragedija se nije dogodila u doba dinosaurusa, kako ste cinično prokomentarisali na zasedanju NSRS.
Da li znate da je do sredine šezdesetih godina prošlog veka na svakom putu na prilazu Kragujevcu bila, odmah posle Drugog svetskog rata, postavljena velika tabla. Da li znate šta je na njoj posalo? Ne, to sigurno ne znate. Na toj tabli je pisalo “ Nemcima se ne garantuje bezbednost u Kragujevcu!“ Tabla je postavljena jer u Kragujevcu i okolini ima mnogo ljudi koji su izgubili najmilije u masovnom streljanju u Šumaricama kod Kragujevca. Streljanje su izvršili nemački okupatori. Da li ste to znali kada ste to vreme uporedili sa vremenom dinosaurusa?
Da li znate ko su bili Franc Beme, Paul Kening i Marisav Petrović? Zločinci koji su streljali Srbe i Cigančiće, male čistače cipela, u Erdoglijskom i Sušičkom potoku izvodeći ih iz Topovskih šupa gde su ih zatvarali da bi ih streljali. Oni su ubijali civile koji nisu mogli da se brane. Da li znate da u ratu ginu vojnici? Možda. Međutim, ovo streljanje je jedinstveno po tome da je za jednog nemačkog vojnika streljano 100 Srba, a za jednog ranjenog 50, ne vojnika, civila. Mimo Ženevske konvencije i svakog ratnog prava. Oni nisu živeli u doba dinosaurusa.
Da li ste gledali film „Prozvan je V3“? Naš, domaći, prevod nije potreban. I nije snimljen u doba dinosaurusa. Pogledajte ga. Veoma je poučan.
Da li znate ko je bio Miloje Pavlović? Sigurno ne. A i zašto bi! Miloje Pavlović je bio učesnik oba Balkanska rata i Velikog rata, profesor književnosti i direktor Prve Muške gimnazije u Kragujevcu, oslobodiloc Kosova i Srbije. Bio je i teča moje majke, muž rođene sestre moga dede. Da li znate šta je odgovorio Marisavu Petroviću, ljotićevcu, koji mu je ponudio da ga spase streljanja 21. oktobra 1941? Ne to sigurno ne znate. On je ostao zajedno sa svojih 300 učenika i bio streljan. Posle Drugog svetskog rata je proglašen za narodnog heroja. A to se nije desilo u doba dinosaurusa. Meni, i ne samo meni, to izgleda kao da se juče dogodilo. A ja se ne sećam doba dinosaurusa, a vi?
Da li znate da se sve prethodno navedeno dešavalo u istovremeno i u Kraljevu? Ne, to sigurno ne znate!
Da li znate koliko je žena u Šumadiji, u Srbiji, tog 21. oktobra 1941. godine stavilo crne marame na glave? Hiljade i hiljade. Da li znate koliko je muškaraca tog 21. oktobra 1941. godine prestalo da se brije? Hiljade i hiljade. A zašto? Raspitajte se kod nekoga iz okoline Kragujevca ili Kraljeva kada i zašto žene stavljaju na glavu crne marame, a muškarci prestaju da se briju. I danas ih ima mnogo koji znaju zašto i koji su izgubili nekog dragog u Krvavom oktobru 1941. i koji se još uvek sećaju. A to nije bilo vreme dinosaurusa.

I zato, da bi ste očuvali čast i ugled mesta na kome ste sada, mesta predsednice Narodne Skupštine Republike Srbije, mesta koje bi trebalo da se na isti način odnosi i prema narodnim poslanicima pozicije u opozicije bez obzira na to sa koje strane sede, mesta koje je zaštitnik demokratskih principa, mesta na kome osoba koja ga zauzima vodi računa o tome šta govori, radi i kako se ponaša. Od Vas ZAHTEVAM da se putem javnih glasila, a i na prvom sledećem zasedanju NSRS, izvinite za nesuvisli komentar „je l’ to od doba dinosaurusa?“ celokupnoj srpskoj javnosti i žrtvama krvavog oktobra 1941. Ja znam da ste pokušali da ostanete na liniji cinizma, beskonačnih kafanskih prebacivanja i jeftinih štosova šefa postaničke grupe, goreg od najgoreg banatskog đilkoša iz najgoreg bircuza, koja vas je i izabrala na to mesto na kome ste sada, ali, jedno veliko ALI, vi ste predsednica NSRS, a ne šef neke poslaničke grupe, i takvo ponašanje Vam, opet zbog mesta na kome ste, u najblažem slučaju ne priliči. I želim da Vam postavim samo jedno pitanje: da li biste bili spremni na žrtvu kakvu je podneo teča moje majke Miloje Pavlović? Gladajući zasedanja NSRS gde Vi predsedavate, ne verujem.
I zato, ponovo, kao građanin Republike Srbije, ZAHTEVAM od Vas, Ane Brnabić, javno izvinjenje Srbiji i svim njenim građanima i svim žrtvama, kojih nije bilo malo tokom burne i tragične istorije ovog naroda, za komentar koji je povredio osćanja svih žitelja naše zemlje. Naša istorija jeste slavna i dugačka, ali, ipak, ne potiče od doba dinosaurusa.
Autor je diplomirani inženjer mašinstva
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


